Prije 80 godina rođen je kontroverzni nobelovac Peter Handke

Austrijski književnik i nobelovac Peter Handke rođen je na danađnji dan prije 80 godina, 6. prosinca 1942. u Griffenu.

Njegova majka Maria Handke, rođena Sivec (1920-1971) bila je Slovenka iz Koruške. Otac je bio bankovni činovnik Erich Schönemann koji je bio stacioniran kao njemački vojnik u Koruškoj.

Schönemann je bio u braku, te se Maria prije Hadkeovog rođenja udala u Berlinu za Adolfa Brunu Handkea († 1988), Peterovog kasnijeg očuha.

Nakon što je prve tri godine života proveo u Istočnom Berlinu, obitelj se doselila u Griffen (slovenski: Grebinj) u austrijskom dijelu Koruške, gdje je živjela majčina obitelj.

Handkeovi odnosi s očuhom su postojali sve lošiji, te je Petar možda i zbog toga počeo prezirati domovinu svojega oca očuha, te zavolio ono što je smatrao domovinom svoje majke - Jugoslaviju.

Ta je ljubav obuhvaćala Sloveniju, kao stvarnu matičnu zemlju Slovenaca, dakle naroda kojemu je pripadala Handkeova majka; međutim je 1991. godine nakon izlaska Slovenije iz SFRJ Handke počeo prezirati i Sloveniju, prenijevši stanovite domoljubne identifikacije na ono što je smatrao nastavkom Jugoslavije - Srbiju.

Handke 1996. godine, nakon objavljivanja knjige "Eine winterliche Reise zu den Flüssen Donau, Save, Morawa und Drina oder Gerechtigkeit für Serbien" ("Zimsko putovanje rijekama... ili pravda za Srbiju"), dolazi u medijima do žestokih kontroverzi koje traju i dalje sve do danas.

Kritičari ga optužuju za trivijalizaciju srpskih ratnih zločina, dok Handke navodi da rabi sofisticiraniji izbor riječi za prikaz događanja nego što se po njemu događalo općenito u tisku.

U ožujku 2004. Handke potpisuje zajedno s kanadskim piscom Robertom Dicksonom apel koji poziva na obranu Slobodana Miloševića. Jedan od daljnjih potpisnika bio je i kasniji britanski nobelovac Harold Pinter.

Dana 18. ožujka 2006. Handke se pojavio na pokopu Slobodana Miloševića i nastupio kao govornik. Tom prigodom kratko progovorio kako je Svijet bio nepravedan prema Srbiji i prema Slobodanu Miloševiću, te da on (Handke) je došao na Miloševićev pogreb jer ima potrebu biti "blizak Jugoslaviji, blizak Srbiji, blizak Slobodanu Miloševiću".

Prvo njegovo objavljeno književno djelo je publikacija Fackel (Baklja) u izdanju katoličke škole za dječake u Tanzenbergu. Za vrijeme studija u Grazu pridružuje se književnoj grupi Forum Gradski park (Forum Stadtpark) i objavljuje u magazinu Manuskripte.

Nakon objave njegovog prvog romana "Stršljeni" (Die Hornissen) u ljeto 1956., napušta studije da bi se potpuno posvetio pisanju.

Najpoznatije Handkeovo djelo je "Golmanov strah od jedanaesterca" koje je kasnije preradio u scenarij za zapaženi istoimeni film Wima Wendersa.

Jedan je od autora koji je najviše utjecao na generacije pisaca niza europskih književnosti koje se javljaju krajem sedamdesetih i u osamdesetima.

Suosnivač je nakladničke kuće autora Verlag der Autoren u Frankfurtu. Više od trideset godina živi u Chavilleu u Francuskoj.

Objavio je brojne romane, drame, prijevode, radiodrame i pjesme, između kojih se izdvajaju: Strah golmana pred jedanaestercem, Kaspar, Spori povratak kući, Užas praznine, Trenutak pravog osjećaja, Don Juan (pripovijeda sam o sebi), Kratko pismo za dugo rastajanje, Pouka planine Sainte-Victoire, Moravska noć i Veliki pad.

Primio je mnoštvo nagrada, između ostalih: Nagradu Georg Büchner 1973. (koju je vratio 1999. zbog napada NATO-a na Srbiju), Nagradu Franz Kafka 1979., Kulturnu nagradu pokrajine Koruške 1983., Nagradu Grillparzer 1983., Veliku austrijsku državnu nagradu 1987. i Nagradu Siegfried Unseld 2004., a 2006. odbio je Nagradu Heinricha Heinea.

Za književno stvaralaštvo dobio je 2019. Nobelovu nagradu za književnost.