Sveta ruka

Kakva ruka. Kakav šuter. Jedan od rijetkih koji je nije mogao imati loš dan. Kao što to danas imaju igrači. Pa jedan ubace dvadeset, drugi osam poena. Mão Santa’ – Sveta ruka. Oscar Schmidt je bio spreman na svakoj utakmici isporučiti svoj dio. Bez problema. Bez obzira je li u pitanju klub ili reprezentacija.

I jedino pitanje koje ostaje u zraku - što bi bilo da je recimo Oscar igrao u nekoj od najboljih europskih ekipa, ili nekoj reprezentaciji koja je redovno osvajala medalje. Kakve bi tek tada bile brojke. 

Tanjević ga doveo u Europu

Još tamo 1979. godine je u finalu Interkontinentalnog kupa za svoju ekipu (Sirio) ubacio Bosni 42 poena. Boša Tanjević je tada rekao:

"Ako ikada budem trenirao tim van Jugoslavije, to će biti jedan od mojih stranih igrača".

Mislio je naravno na Oscara Schmidta.  Tanjević je 1982. godine preuzeo ekipu iz Caserte i naravno doveo Oscara. Koji će u toj ekipi ostati čak osam godina. Mogao je ići u jači, bolji klub ali nije.

Mogao je u NBA ligu, ali nije. New Jersey Nets izabrali su ga 1984. na draftu, trenirao je s ekipom, ali je odbio ugovor kako bi mogao nastupati za reprezentaciju Brazila. U to vrijeme profesionalci nisu mogli igrati za reprezentaciju. 

"Oscar je bio vrlo pošten čovjek. Bio je zahvalan meni, klubu i cijelom gradu koji ga je dočekao raširenih ruku. Imao je ponude da ode u druge klubove, ali je tamo ostao osam godina", reći će Tanjević. 

Okršaj za sva vremena

I svi pamtimo taj fenomenalni okršaj iz Pireja, finale Kupa Kupova 14. ožujka 1989. godine, Real Madrid - Snaider Caserta. Kultni revolveraški obračun Dražen Petrović - Oscar Schmidt. Obračun koji je bio začinjen kompletnom dramaturgijom na samom parketu. Teško je reći tko je bio favorit. Real je pored Dražena imao Birjukova, dva Martina, Rogersa, Llorentea, dok su na drugoj strani bili još Gentile, Eposito, Glushkov, Bugarin koji je došao do NBA lige. Na polovini prvog poluvremena već je bilo postignuto 77 poena, Real je u nekoliko navrata pokušavao pobjeći, ali se Snaidero vraćao. U finišu utakmice Real je imao plus tri, ali je Schmidt pogodio. Dražan je u sljedećem napadu izgubio loptu, ali to nije kaznio Gentile, pa je završilo 102-102.

Za izgubljenu loptu Dražen se iskupio u produžetku ubacivši 11 poena od 15 kompletne ekipe. Real uzima trofej 117-113, Dražen je utakmicu zaključio s nevjerojatnom statistikom. Igrao je svih 45 minuta, postigao 62 poena, za dva poena je šutirao 12/14, za tri poena 8/16, dok je promašio jedno bacanje 14/15. Oscar je ostao na 44 poena za 44 minute uz malo slabiju statistiku, 5/19 (za dva), za tri 6/11, uz tek dva slobodna bacanja 2/2. Utakmica za sva vremena.

Oscara nismo često gledali. Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo su bili prilika. Na Olimpijadi u Seulu je ubacio 55 poena Španjolcima. Ali nikada nije prežalio zadnji šut u četvrtfinalu baš tih igara protiv Sovjetskog Saveza.

"Promašio sam posljednji šut i na kraju smo izgubili. Dobri igrači jednostavno moraju uvijek da pogode posljednji šut i nikada sebi nisam oprostio to što nisam postigao taj koš”, vraćao je često film, Oscar.

Sredio Amerikance u Indianapolisu

Zato je godinu dana ranije, u Indianapolisu, odveo Brazil do trijumfa na Panameričkim igrama. Senzacija, čudo, Amerikance su dobili u finalu 120-115. Amerikanci su vodili dvadeset razlike u jednom trenutku, onda je u drugom dijelu Oscar ubacio 35 poena od svojih 46. Bio je to prvi poraz američkog tima na njihovom terenu i prvi u kojem su SAD primile više od 100 poena. Koliko su bili domaćini sigurni da zlato ostaje u Indianapolisu najbolje potvrđuje podatak kako organizatori nisu imali spremnu brazilsku himnu.

Na tom turniru Oscar je bio na prosjeku od 35 poena po utakmici. Odigrao ih je sedam. U polufinalu, zatrpao Meksiko (53 poena), Venezueli u četvrtfinalu 38. Odigrao je 35 utakmica na Svjetskom prvenstvu, postigavši ​​916 poena, što je još jedan rekord. Oscar je imao ukupno 7.693 poena u 326 utakmica za Brazil.

Australcima je u Argentini 1990 isporučio 52 poena. Na Olimpijskim igrama bio je najbolji strijelac čak tri puta. Igrao je jako dugo, do svoje 45 godine.

Nevjerojatne brojke

U Italiji je sedam sezona bio najbolji strijelac Lige. S ekipom iz Caserte je uzeo Kup Italije, dvije godine zaredom su gubili u finalu play offa, dva puta od Simaca odnosno Tracera iz Milana. Nakon što je napustio Casertu, Oscar je tri godine igrao u Paviji u Italiji. Postigao je 1.760 poena u 40 utakmica u sezoni 1990-91, nevjerojatan prosjek od 44 poena!

Tijekom najvažnijeg dijela svoje karijere u Italiji, odigrao je 403 utakmice u 11 sezona, postigavši ​​13.957 poena (34,6 poena po utakmici). Sa 39 godina, Oscar se preselio u Španjolsku i potpisao za Valladolid, gdje je postigao 2.009 poena za dvije godine (28,3 poena po utakmici) i završio kao najbolji strijelac španske lige obje sezone. Pogodio je 11 od 19 trica u jednoj utakmici protiv Murcije. Posljednju utakmicu je odigrao u svibnju mjesecu 2003. godine, kao igrač Flamenga. Kao igrač kojem je malo nedostajalo da ubaci 50.000 poena u karijeri (49.737).

U vrijeme Oscara Schmidta novac nije bio najvažniji. Ni ime kluba za koji igraš. Bilo je samo važno jesi li bio "igrač" ili nisi. A Oscar nije bio igrač, on je bio igračina. Neponovljiva.