Andrej Saharov, sudionik u izradi najjačeg oružja ikada proizvedenog

Na današnji dan prije 105 godina, 21. svibnja 1921. u Moskvi je rođen Andrej Saharov, čuveni ruski fizičar i borac za ljudska prava.

Doktorirao je 1947. u Moskvi (od 1953. akademik). Zaslužan je za teorijske izračune koji su objasnili prevladavanje materije nad antimaterijom u najranijem stadiju razvitka svemira - tek milijarditi postotak početne asimetrije materije i antimaterije zaslužan je za svemir kakvog danas poznajemo.

Sudjelovao je u izradbi sovjetskog vojnoga nuklearnog programa. Zajedno s Igorom Jevgenjevičem Tammom predložio je 1953. da se upravljiva termonuklearna reakcija izvede u plazmi smještenoj u magnetskom polju.

Dao je važan doprinos u izradi najjačeg oružja ikada proizvedenog, sovjetske car-bombe. Car-bomba zapadni je nadimak za sovjetsku termonuklearnu bombu AN602 (АН602), poznatu i kao RDS-202 (РДС-202) i RN202 (РН202), te pod kodnim imenom Ivan. To je najjače nuklearno oružje ikad detonirano.

Tijekom 1960-ih isticao je opasnost od nuklearnoga rata između SAD-a i SSSR-a te se zalagao za obustavu nuklearnoga naoružavanja, zbog čega je bio smijenjen (1968) s rada na vojnoistraživačkim projektima. Zagovarao je demokratizaciju SSSR-a i sudjelovao (1970) u osnivanju Moskovskoga komiteta za ljudska prava.

Godine 1975. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir (zbog zabrane izlaska iz SSSR-a nagradu je preuzela njegova supruga Jelena Boner, također istaknuta disidentica). Pošto je osudio sovjetsku vojnu intervenciju u Afganistanu, početkom 1980. bio je interniran u Gorki.

S dolaskom Gorbačova na vlast, bio mu je dopušten povratak u Moskvu (1986) te je nastavio političku aktivnost. U ožujku 1989. bio je izabran za parlamentarnoga zastupnika.

Na njegovu incijativu osnovan je 1988. "Memorial" međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava.

Njemu u čast osnovana je 1985. nagrada Saharov, Europskog parlamenta za ljude i organizacije posvećene radu na ljudskim pravima i slobodama. Dodjeljuje se godišnje.

Autor je više stručnih, političkih i drugih djela (Uspomene – Vospominanija, 1990.), a o njem su mnoga napisana (Jelena Boner: Zajedno u samoći – Alone Together, 1986.). 

Andrej Dmitrijevič Saharov preminuo je 14. prosinca 1989. godine u Moskvi.