Pisanje rukom možda je mnogo važnije za pamćenje nego što većina ljudi misli

Norveška neuroznanstvenica Audrey van der Meer provela je gotovo 20 godina istražujući kako rukopis utječe na ljudski mozak, a rezultati njezina istraživanja objavljenog 2024. godine pokazali su da pisanje rukom aktivira mozak na način koji tipkanje ne može postići.

Studija, objavljena u časopisu Frontiers in Psychology, provedena je na 36 studenata kojima su tijekom eksperimenta na glavu postavljene EEG kape s 256 senzora za praćenje moždane aktivnosti.

Sudionicima su se na ekranu prikazivale riječi koje su zatim ili pisali rukom pomoću digitalne olovke na zaslonu osjetljivom na dodir ili tipkali na tipkovnici.

Istraživački tim analizirao je način na koji različiti dijelovi mozga međusobno komuniciraju tijekom zadatka.

Rezultati su pokazali da se tijekom pisanja rukom istovremeno aktiviraju područja mozga zadužena za pamćenje, senzornu integraciju i obradu novih informacija, stvarajući koordinirani obrazac aktivnosti kroz cijeli korteks.

Kod tipkanja je taj obrazac gotovo potpuno nestao, a velik dio mozga ostao je neaktivan.

Van der Meer ističe kako je razlog u tome što rukopis uključuje tisuće sitnih pokreta koji zahtijevaju koordinaciju očiju, prstiju, zapešća i dijelova mozga odgovornih za prostornu orijentaciju.

''Pisanje rukom nije jedan pokret, nego niz složenih mikro-pokreta'', navodi se u istraživanju.

Za razliku od toga, tipkanje podrazumijeva gotovo identične pokrete prstiju bez potrebe za složenijom moždanom obradom.

Neuroznanstvenica upozorava i da djeca koja uče čitati i pisati isključivo na tabletima često imaju poteškoće u razlikovanju slova poput ''b'' i ''d'', jer nikada fizički nisu razvila osjećaj za oblikovanje tih slova rukom.

Slične rezultate ranije su dobili i istraživači sa Sveučilišta Princeton Pam Mueller i Daniel Oppenheimer, koji su uspoređivali studente koji su bilješke vodili rukom i one koji su koristili prijenosna računala.

Studenti koji su pisali rukom pokazali su bolje razumijevanje gradiva, dok su oni koji su tipkali uglavnom doslovno prepisivali predavanja bez dublje obrade informacija.

Istraživači zaključuju da upravo proces odabira i sažimanja informacija tijekom rukopisnog zapisivanja predstavlja ključni dio učenja.