Psihologinja za Bljesak.info: Siječanjska depresija ne postoji, to je marketinški trik

Vrijeme utječe na naše raspoloženje, ali to je samo jedan od brojnih faktora koji utječu na raspoloženje. Da bismo bili ne depresivni, nego tužni, mogla je utjecati vremenska situacija u kojoj postoji nedostatak sunca i topline, previše kiše, previše sparine i vrućine, ali moraju se dogoditi i neke druge neugodnosti, izjavila je za Bljesak.info Ljubića Uvodić Vranić, poznata hrvatska psihologinja, psihoterapeutkinja i autorica brojnih knjiga koje tematiziraju mentalno zdravlje.

Pročitajte još

Psihologinja za Bljesak.info: Brojne škole nemaju psihologa što dokazuje koliko je državi stalo do djece

"Siromaštvo nas ne čini neraspoloženima nego visoka očekivanja"

“Mislite da je to nedostatak novca? Ne mora biti. Ljudi koji su siromašni nisu neraspoloženi, nego sretni, čak presretni kad dođu do malo riže, primjerice. Nije siromaštvo ono što nas čini neraspoloženim nego više na naše raspoloženje djeluje naše očekivanje, naša želja da imamo ono što momentalno nemamo. Neraspoloženi smo jer mislimo da smo zaslužili bolje, iako se možda nismo potrudili. Neraspoloženi smo jer mislimo da su naše prilike nepravedno postale neprilike“, tvrdi.

"Blue Monday je marketinški trik" 

Siječanjska depresija, smatra psihologinja ne postoji, te objašnjava da je u pitanju, zapravo, marketinški trik.

“Pojam je došao od jedne turističke agencije koja je jedan ponedjeljak nazvala Plavi ponedjeljak (Blue Monday - blue na engleskom znači i plavo i tužno). Onda je poslije taj tužni ponedjeljak proširen na cijeli zadnji tjedan u mjesecu, a onda i na cijeli siječanj. I to više nije tužni siječanj nego depresivni“, kaže psihologinja i tvrdi da je to klasična marketinška stvar.
“Kad ste već ne samo tužni nego i depresivni – onda vam je najbolje da putujete s našom agencijom. Nemate novaca? Pa dat ćemo vam na rate! Eto kako smo dobri. Prvo stvorimo problem pa ga proširimo pa vam ponudimo rješenje. Vidite kako smo vam dobri!?“, objašnjava Uvodić Vranić.

Još uvijek nismo, dodaje, postali društvo u kojem u potpunosti vladaju nasilje, zlo, agresija i narcisoidnost, ali idemo u tom smjeru više nego prije pedeset godina.

"Svijetom vlada pandemija lijenosti i manjka empatije"

“Svijetom vlada pandemija neobrazovanosti, lijenosti, nedostatak suosjećanja, nedostatak druženja i manje ili više uspješan pokušaj naslanjanja na drugoga. To što nas brine će nam riješiti vlada, EU, majka, otac, umrijet će baba pa će nam ostaviti stan, po vezi ćemo dobiti dobar posao za koji nemamo ni interesa ni znanja“, ističe.

Odgovarajući na pitanje zašto danas sve veći broj ljudi ima probleme s nesanicom i lošim snom, psihologinja Uvodić Vranić objašnjava, kako se u dnevnim satima „zabavljamo“ s nekim površnim i nesvrsishodnim aktivnostima.

"Patimo od nesanice jer preko dana ne rješavamo životne probleme, ne gradimo odnose" 

“Ne rješavamo svoje probleme, ne učimo ne napredujemo ne gradimo ljudske odnose, a kad bi trebali zaspati isključimo ono čime se po danu zabavljamo pa naši neriješeni problemi zauzmu našu svijest i traže od nas rješenja za kojima nismo spremni“, ističe i dodaje kako se ljudi ne upuštaju u tzv. avanturu promjene.

“Po danu se bave glupostima a po noći snom probaju pobjeći. Od sebe i svojih problema se ne može pobjeći u san. Problemi nas vuku za uši, tuku po glavi, a mi onda probamo na silu zaspati uz pomoć kemije. A problemi nas čekaju ujutro kod kreveta“, ističe.

"Ako se osjećate loše, pomozite nekom tko se osjeća lošije od vas"

Ljudima koji nisu depresivni, ali se osjećaju loše, savjetuje da pokušaju istražiti koji je to problem, kakva je to briga, što je to neriješeno negdje u dubini duše.

“Ako ne znaju ni rodbina ni prijatelji, onda se do toga može doći uz pomoć stručnjaka. A može se čovjek sam na sebe osloniti i reći sebi do sada nisam zdravo živio ali idem krenuti jesti zdravije, ne pušiti, ne uzimati ništa što liječnik nije prepisao od lijekova, kretati se, družiti se i najvažnije od svega: pobrinuti se za nekoga tko je lošije od nas“, smatra.

Ljudi koji pate od depresije jesu psihički bolesnici što nije nikakva sramota.

“Nekoga boli želudac, preskače mu srce, a neko se razboli psihički. Kad je neko bolestan od bolesti koja se zove depresija, tu bolest ustanovi psihijatar, za svaki slučaj još jedan psihijatar dade svoje drugo mišljenje, onda se ta osoba treba liječiti lijekovima i psihoterapijom. A ako je čovjek samo neraspoložen zbog nečega – to je druga stvar“, objašnjava.

"Nije svaka potištenost depresija"

Međutim, važno je znati da nisu svako neraspoloženje, zabrinutost i potištenost nužno – depresivna stanja.

“Da bi se depresija dijagnosticirala, važno je znati da se osoba u tom slučaju mora osjećati oko šest tjedana neraspoloženo bez prepoznatog razloga. Gubitak apetita ili pretjerano debljanje, bijeg u san, nesanica, šutljivost, gubitak interesa za sebe i za druge, odustajanje od aktivnosti, spavanje po danu, provođenje puno vremena na stolici, u fotelji, na kauču ili u krevetu, ne odlazak u školu i na posao, odbijanje poziva na kavu ili druženje, ne javljanje na telefon“, dodaje i podsjeća kako u slučaju depresije nastupi velika promjena u ponašanju koja traje traže i ide u smjeru gubitka interesa za život, pesimizma i gubitka životnog smisla.

Zbog tog, dodaje, ne bismo trebali tako olako koristiti i uzimati riječ i značenje pojma depresija.

"Ljudi koji su u depresiji ne očekuju ni od drugih ni od sebe više ništa"

“Depresija je kao finija, pametnija strana riječ! A zapravo se radi često o zloupotrebi te riječi, nepoznavanje njezinog pravog značenja. Kad kažemo da smo u depresiji očekujemo od drugih da nas žale i da nam pomažu. Da kažemo to najjednostavnije: ljudi koji su u depresiji – pravoj psihičkoj depresiji - ne očekujemo ni od drugih ni od sebe više ništa“, izjavila je.

Pročitajte još

Dječja psihologinja za Bljesak.info: Kako smanjiti stres kod školaraca?

"Čovjek je čovjeku najveća potreba"

Teže je, dodaje, i sebi i drugima priznati da smo zbog nečeg nesretni, nego da nam se, kako kaže, pokvario zub.

“Mislimo da naše brige i probleme možemo sakriti, zato ih tako dugo i krijemo prije nego što se odlučimo zatražiti pomoć. Osim toga ljudi će možda i priznati da nisu na pravi način pazili na zube pa su čekali da im se pokvare, a teže im je i sebi i drugima priznati da su zbog nečega nesretni. Lako je biti nesretan, ali za biti sretan treba se potruditi. Čovjek je čovjeku najveća potreba. Ali tog drugog čovjek treba zaslužiti“, zaključila je psihologinja Ljubica Uvodić Vranić u razgovoru za Bljesak.info.