Iza Jure Huzanića je više od pola stoljeća rada u pilani i života od drva. Ponosan je, uz osmijeh kaže, da unatoč predugom stažu još uvijek ima sve prste na broju. Za svoje se više ni ne brine. Strahuje za one njegove unuke.
"Puno se puta bojim da se nekaj neće desiti i da ne bude... Ah, gledajte, tu su strojevi. Da te samo drvo lupi, ocvikati prste. A gdje je pak da je uhvati pila ili hoblarica - to hoće i povući", plaši se djed Jura.
Povukla je i Karlu Beganović, ali srećom samo ljubav prema drvu. I to ogromna. Ona koja ruši sve prepreke i stereotipe. Za četiri mjeseca napunit će osamnaest i kaže, oduvijek zna da je upravo dedina pilana u Vidovcu u podnožju Medvednice njezino sretno mjesto.
"Meni je uvijek bilo zanimljivo tu drvo, obrađivati drvo i piljevina i to i prašina. Tu se osjećam savršeno. od malena sam tu, uživam u ovome", govori veselo za Provjereno Karla.
Možda tada nije znala točan naziv svakog pojedinog alata, ali čemu služi itekako jest. Pa dok su se njezini vršnjaci igrali lutkama i lego kockama, Karla je svoje izrađivala sama. Ni danas nije drugačije.
"Uvijek kad imam nešto na umu da napravim, uvijek tu dođem i onda uvijek se izgubim na sat dva i nitko ne zna gdje sam. Onda samo čuju lupanje i piljenje tu dolje i onda se začude što se radi, gdje je Karla", kaže ona sa smijehom.
Drvo je svetinja i prema njemu se odnosi s najvećom pažnjom i poštovanjem. Tako je djed naučio i Karlu, jedinu od petero svoje unučadi koja s djedom dijeli istu strast.
"Za mene drvo znači ljubav. I jednostavno treba biti pažljiv s njim, treba voditi brigu o njemu", govori Karla.
Ovo je puno više od samoga hobija. Karla je ovo odlučila pretvoriti u svoje zanimanje, nešto od čega će u budućnosti zarađivati kruh.
"Ja uvijek radim sve što ja želim", sa smijehom će Karla.
Prije dvije godine odlučila je slušati sebe, a ne druge i upisati Školu drvne tehnologije i šumarstva. Roditelji su je podržali.
"Oni su rekli da bilo koju školu da upišem, trebam je završiti i da idem u školu koju želim", kaže Karla.
Ali djed i baka…
"Ah nisam bio suglasan i još uvijek nisam baš onako kak' bi se reklo, zadovoljan previše, ali eto", njurga Jura.
"Ona je to odabrala i neću se sad u to više petljati, ali ono ispočetka kad mi je rekla 'Ja idem za stolaricu'. Pa kud za stolaricu, ono, to mi je više za muške", smatra baka Nevenka Huzanić.
No, kako kaže Karla sama za sebe, ona nije kao ostale cure. Ona više voli stolariju i drvo.
I u svom je razredu jedina. Kraljica! Drugi je tjedan nastave. Treći razred je pred njima i stvari su u tradicionalno muškoj školi već odavno sjele na svoje mjesto. Ali na početku nije bilo tako, priznaje i učitelj strukovnih predmeta Ivica Starešinić.
"Ako ćemo baš iskreno, malo je bilo neobično. ali nakon jedno tjedan dana, dva vidjeli smo da sve tu funkcionira, da će bit sve OK čak i bolje nego što smo mislili", govori strukovni učitelj Starešnić-
Iako joj je želja bila upisati smjer Drvodjelski tehničar – dizajner na kojem ima nešto više djevojaka, na njega nije upala pa je u istoj školi upisala za stolara. I ni trenutka nije požalila. Zadovoljni su i učitelji.
Cijeli prilog pogledajte OVDJE.
