U današnjem svijetu normalno je tražiti ljubav preko aplikacije kao što su nekada naše bake i djedovi pohodili plesnjake.
No, u nekim dijelovima svijeta, ona se i dalje traži na malo drugačiji način, "chatom uživo" rekli bismo.
Ponekad je taj, starinski način, i dalje jedini. I možda onaj od kojeg se ne bi ni trebalo odustati jer osim ljubavne, on ima i kulturološki i tradicijski značajnu ulogu.
U fotogeničnim područjima Sape, na sjeveru Vijetnama, koja kao magnet privlači svojim rižinim poljima, ljubav se traži tamo gdje mi, poigrat ćemo se malo riječima, tražimo mladi luk i brokulu.
Naime, tamo postoji nešto što se zove "tržnica ljubavi". No, čak ni to nije sve. Postoji, ali u jednom drugom mjestu, "preljubnička tržnica".
Tržnica ljubavi u Sapi danas je pojam iako je možda izgubila onu autentičnost koju je nekada imala. Naime, riječ je o tradiciji koju njeguju etničke zajednice Dao i H’Mong, a održava se svake subote.
Okupljanje je to koje spaja ljude, omogućava im da se druže, grade odnose i sudjeluju u zajedničkim aktivnostima. Mjesto je to plesa i pjesme te igara, a korijeni joj sežu u 19. stoljeće.
No, kako to obično biva, svjetska turistička scena prepoznala je tu tradiciju i ona se prometnula u turističku atrakciju na kojoj se posjetitelji te zemlje mogu upoznati s tamošnjim folklorom i tradicijom. Promijenio se i tempo održavanja tržnice.
Ona se nekada održavala jednom godišnje, prije proljetne tržnice na početku nove godine. No, sada je postala tjedno događanje na središnjem trgu u Sapi, ispred tamošnje Kamene crkve.
Trg nalikuje na arenu, njegov je središnji dio spušten, a tržnica ljubavi održava se navečer, s početkom u 18 sati.
Dolazak na tržnicu znači uranjanje u tradiciju i kulturu tamošnjih naroda, no ljubav se sada zbiva daleko od izvedbi kojima se turistima prikazuje folklor i običaji te ulične hrane, među kojom se, kao nešto što bi svakako trebalo probati, spominje H’Mong dimljeno bivolje meso.
No, kako je to nekada funkcioniralo? Nekada je ‘tržnica ljubavi’ bila mjesto gdje su se djevojke i mladići okupljali i međusobno prepoznali, pa čak i tko zna jednog dana vjenčali. Mladići bi pozornost djevojaka plijenili sviranjem i plesanjem, djevojke pjevanjem.
Muškarci bi svirali neobični instrument, flautu po imenu khen te istodobno plesali. Svojom izvedbom odabranoj bi djevojci pokazivali svoju snagu duha, ali i fizičku spremnost.
Djevojke, ako bi im se sviđalo ono što čuju, odgovarale bi također sviranjem, isto vrlo neobičnog instrumenta, koji se radi od tvrdog lista.
S druge strane, djevojke bi mladiće privlačile pjevanjem u mraku. Kad bi dotični mladić pronašao izvor tog zvuka te bi se oni spojili navodno su znali nestati u šumi po tri dana, nakon čega bi se neki parovi i vjenčali.
Prakticirale su se i otmice djevojaka. Mladić, zaljubljen, prvo bi tražio roditelje za dozvolu da otme svoju odabranicu, onda prijatelje za pomoć, a kad bi je doveo kući uslijedilo je testno razdoblje.
Taj test suživota trajao je tri dana nakon čega bi djevojka donosila odluku želi li se vjenčati za njega ili ne.
Za autentičniji doživljaj one koje zanimaju te ljubavničke prakse na sjeveru Vijetnama upućuje se pak na tržnicu ljubavi Khau Vai u Ha Giangu koja nosi nadimak "preljubnička tržnica".
Ona se održava jednom godišnje, na 27. dan trećeg lunarnog mjeseca, što obično pada u travnju ili svibnju. Ovo okupljanje jest slavlje ljubavi, i to njezine sreće, ali i tuge koju ona ponekad nosi.
Sve je krenulo od, kaže legenda, mladog para koji su bili pripadnici različitih etničkih zajednica te je njihova ljubav bila zabranjena.
Odlučili su prekinuti, no obećali su si da će se jednom godišnje tamo sastajati. I danas je ta tržnica ljubavi prilika da se parovi koji su bili nekada zajedno te bivši ljubavnici koji nisu uspjeli tko zna iz kojih razloga, ponovno sretnu i ožive uspomene, piše Vinpearl.
"Ono što izdvaja ovu tržnicu ljubavi jest to što nije samo običan trgovački sajam, već mjesto gdje se mladići i žene, i oženjeni i neoženjeni, mogu slobodno upoznati i družiti. Neoženjeni parovi mogu doći ovdje kako bi se sastali i razgovarali bez ikakvih prepreka. Za bračne parove to je prilika da vide svoje bivše ljubavnike i podijele svoja životna iskustva. Ovdje nema ljubomore, samo poštovanje".
