Mnogi se i dalje pitaju je li Hitler skončao bunkeru ili u Južnoj Americi?

Na današnji dan prije 80 godina, 30. travnja 1945., u trenutku kad su sovjetske snage ubrzano napredovale prema Berlinu, nacistički vođa Adolf Hitler digao je ruku na sebe u svome bunkeru u glavnom gradu Njemačke.

Svjestan činjenice da je njegova vladavina na rubu propasti, te u želji da izbjegne hvatanje i suđenje, Hitler je odlučio okončati život. Sa sobom je poveo dugogodišnju partnericu Evu Braun, koja si je također presudila.

Bio je to kraj jedne od najkontroverznijih figura u povijesti, a ujedno i kraj nacističkog režima. Ovaj događaj značajno je utjecao na ishod Drugoga svjetskog rata i ostavio dubok trag u kolektivnom sjećanju Europe.

Hitlerovo tijelo, kao i tijelo Eve Braun, nađeno je spaljeno u blizini bunkera. Sovjetska Crvena armija koja je samo nekoliko dana nakon njihova samoubojstva zauzela Berlin otkrila je njihove ostatke.

Tijela bačena u rijeku

Šef KBG-a Jurij Andropov naredio je da se nađeni ostaci bace u rijeku kako bi se spriječilo njihovo pretvaranje u središte nacističkog kulta. Ipak, Sovjeti su zadržali dio Hitlerove čeljusti, kao i komad lubanje. Ti su ostaci završili u Državnom arhivu u Moskvi.

Kako su tamo bili čuvani godinama daleko od javnosti razvile su se razne teorije zavjera prema kojima je on, poput nekih drugih visoko pozicioniranih nacista, uspio pobjeći iz svog bunkera te se podmornicom prebaciti do Argentine.

Ekipa francuskih znanstvenika odlučila je provjeriti sačuvane ostatke Hitlerovih zuba i lubanje u Moskvi i odgovoriti jednom zauvijek na pitanje je li Hitler umro u Berlinu ili je zaista uspio, kako teoretičari zavjera tvrde, pobjeći podmornicom i odživjeti život u Južnoj Americi. Cilj je bio pregledati lubanju i odgovoriti na pitanje je li uzeo cijanid i pucao si u glavu.

Analiza lubanje i zuba

Hitlerovi ostaci lubanje i čeljusti idu u prilog teoriji da je on doista i umro u Berlinu. Znanstvenicima je bilo dopušteno pregledati fragment lubanje s rupom na lijevoj strani, a koja je svojim crnim pougljenilim rubovima upućivala da je potekla od metka. No, ekipi nije bilo dozvoljeno uzimanje uzorka lubanje. Na osnovu viđenog tim stručnjaka smatra da ona u potpunosti odgovara radiografskim snimkama Hitlerove lubanje koje su napravljene godinu dana prije njegove smrti.

Hitler je imao katastrofalne zube i bolesti desni, pa, kažu da je pred kraj života ima neugodan zadah. Katastrofalna čeljust je još jedna potvrda da je ovdje doista riječ o Hitlerovoj lubanji. Naime, u trenutku smrti imao je samo četiri zuba dok je ostatak zuba činila skupa protetika u ustima.

Takva situacija forenzičarima je uvelike olakšala identificiranje ostataka čeljusti kao njegove. Analiza zuba potvrdila je i da je bio vegetarijanac. Plavičaste mrlje otkrivene na zubima idu u prilog uzimanja cijanida.

Rezultati analize

Glavni voditelj studije Philippe Charlier je izjavio: “Zubi su autentični, nema sumnje.” Zaključak je da je Hitler život završio u berlinskom bunkeru i da je uzeo cijanid nakon čega si je pucao u glavu, ali ne u usta.

Staljin je micanjem Hitlerovih ostataka odlučio zavarati svijet, što mu je na neki način i uspjelo sudeći prema broju i rasprostranjenosti teorija zavjera koje kruže oko Hitlerova kraja, piše Povijest.hr.