Bio je protivnik nacizma, ali ga je Hitler postavio na čelo Gestapa

Na današnji dan, 28. travnja 1900. godine rođen je Hitlerov šef Gestapa Heinrich Müller. Budući da je prezime Müller (sa značenjem mlinar) vrlo često u Njemačkoj, nazivali su ga i Gestapo-Müller radi razlikovanja od drugih Müllera.

Rođen je u bavarskom glavnom gradu Münchenu u katoličkoj obitelji, a u dobi od oko 19 godina pridružio se bavarskoj policiji. Loše mišljenje o komunistima stekao je kad je svjedočio njihovom nasilju za vrijeme kratkotrajne Bavarske Sovjetske Republike.

Müller je postao profesionalni policajac, a s vremenom je došao i na čelo münchenske političke policije.

Müller kao policijski sekretar (njem. Polizeisekretär) dugo vremena u načelu nije podržavao naciste. Kad su nacisti preuzimali vlast u Bavarskoj, on je savjetovao svojim nadređenima upotrebu sile protiv njih. O Hitleru je Müller svojedobno govorio kao o "imigrantskom nezaposlenom soboslikaru".

Ipak, nakon što su nacisti došli na vlast zaposlili su Müllera kao sposobnog i nemilosrdnog profesionalca. Neki nacisti nisu mogli vjerovati da je takav načelni protivnik nacizma mogao doći na čelo Gestapa. Müller se u Hitlerovu nacističku stranku NSDAP učlanio tek 1939. godine, i to nakon Himmlerovog traženja.

Müllerov neposredni nadređeni bio je zloglasni Reinhard Heydrich, šef Glavnog ureda za sigurnost Reicha (njem. Reichssicherheitshauptamt – RSHA). Heydrich je oko sebe okupio još nekoliko Bavaraca – Franza Josefa Hubera i Josefa Alberta Meisingera, pa su ti ljudi iz Münchena, zajedno s Müllerom, činili neku vrstu profesionalne jezgre policijskog vodstva.

Heinrich Müller ostao je na čelu Gestapa uredno sve do kraja rata, i to s činom SS-Gruppenführera i Generalleutnanta policije. Velik misterij predstavlja njegov nestanak nakon što su Sovjeti osvojili Berlin. Naime, ne zna se ni kada ni gdje je umro, a oko toga postoje i mnoge teorije slične teorijama zavjera.

Müller je nestao u svibnju 1945. Prema šest svjedoka koje je zapadnonjemačka policija intervjuirala 1961., Müller je posljednji put viđen u kancelariji Reicha 1. i 2. svibnja 1945. - nakon Hitlerovog samoubojstva. Smatra se vjerojatnim da je Müller poginuo tijekom pada Berlina početkom svibnja 1945.

Izvješća da je Müller krajem travnja 1945. avionom pobjegao u Švicarsku i kasnije radio za američke obavještajne službe u Južnoj Americi temelje se na knjizi koju je 1996. objavila desničarska ekstremistička izdavačka kuća Druffel. Knjiga sadrži krivotvorene izvore, brojne je proturječnosti i "puna je trivijalizacije nacističke politike istrebljenja, a istovremeno puna omalovažavanja žrtava nacističkog režima".

Voditelj nacističke vanjske obavještajne službe SD-a, Walter Schellenberg, smatra se jednim od začetnika glasina da je Müller već prije 1945. radio za SSSR i bio u radio vezi sa sovjetskim tajnim službama. Schellenberg, za kojeg se kaže da je imao žestoko rivalstvo s Müllerom, izrazio je takve sumnje 1945. tijekom ispitivanja američke obavještajne službe OSS.

Schellenbergove izjave demantirali su i Ernst Kaltenbrunner, Müllerov izravni nadređeni, i njegov podređeni Heinz Pannwitz. Heinz Pannwitz, koji je i sam proveo nekoliko godina u sovjetskom pritvoru, rekao je CIA-i 1959. da mu je tijekom ispitivanja u SSSR-u više puta rečeno da je Müller mrtav.

Prema Johannesu Tuchelu, ravnatelju Memorijalnog centra njemačkog otpora, Müller je umro neposredno prije kraja rata: Analiza suvremenih dokumenata potvrđuje da je njegovo tijelo pronađeno u kolovozu 1945. u improviziranoj grobnici u blizini bivšeg Ministarstva zrakoplovstva Reicha, jasno identificirano, a potom pokopano u Berlinu u masovnoj grobnici na židovskom groblju, koje je očišćeno 1943. po nalogu Gestapa.