Leni Riefenstahl: Genijalna redateljica koja je stvarala Hitlerovu propagandu

Na današnji dan prije 20 godina, 8. rujna 2003. umrla je umrla je Leni Riefenstahl, čuvena redateljica, jedna je od najzaslužnijih osoba za Hitlerovu popularnost u Njemačkoj.

Naime, ona je režirala i snimala impresivne filmove koji su dobro poslužili Adolfu Hitleru za propagandne svrhe.

Bila je i glumica te filmska producentica, ali ostala je upamćena, prije svega, kao jedna od najvećih ženskih redateljica i umjetnica svih vremena. Poznata je kao inovator u filmskim tehnikama i vrhunski estet u filmskoj indutriji.

Helene Berta Amalie "Leni" Riefenstahl rođena je 22. kolovoza 1902. godine u Berlinu, u obitelji bogatih njemačkih roditelja. Bavila se isprva plesom, a kasnije se prebacila na film.

Hitlerovu pažnju privukao je njen film pod nazivom Plavo svjetlo (njem. Das blaue Licht). Taj je film sama režirala, a u njemu je vršila i ulogu producenta i glavne glumice. Film je osvojio srebrnu medalju na Venecijanskom filmskom festivalu.

Simpatije između Hitlera i Leni Riefenstahl bile su obostrane. Ona se oduševila njime kad je čula njegove govore i kad je pročitala njegovu knjigu Mein Kampf. Pisala mu je i zatražila sastanak. On je prihvatio i tako je počela dugogodišnja suradnja.

Prvi film koji je snimila za njega bio je poznati Sieg des Glaubens (Pobjeda vjere). To je zapravo bila snimka nacističkog partijskog skupa u Nürnbergu 1933. godine.

Hitler je bio oduševljen i angažirao ju je za snimanje i sljedećeg partijskog skupa 1934. godine. Tako je nastao Triumph des Willens (hrv. Trijumf volje), možda i najslavniji propagandni film ikada.

Film prikazuje veličanstveno organizirani partijski skup na kojem je sudjelovalo do 700.000 nacista. Filmske tehnike koje je Leni primijenila, danas se cijene kao revolucionarne, unatoč kontroverznosti sadržaja njenih filmova.

Poznat je i film koji je Leni snimila o Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. Film se zove Olimpia i smatra se jednim od najboljih filmova svih vremena.

Leni je koristila nove tehnike, poput stavljanja kamere na tračnice kako bi se snimili trkači na stazi itd. U filmu nije zanemarila ni afroameričkog sportaša Jessea Owensa.

Postoje određene kontroverze u svezi s njenom suradnjom s nacističkim režimom. Neosporno je da je svojim filmovima itekako pomogla u propagandi kojom je njemački narod zaveden od strane Hitlera.

Postojale su, nikad dokazane, sumnje da je za potrebe snimanja masovnih scena svojih dokumentaraca koristila statiste iz sabirnih logora, koji su nakon snimanja vraćeni natrag u logore gdje su navodno kasnije većinom izgubili živote.

Nakon rata, iako nikad direktno optužena za ratne zločine, bila je odbačena od filmske industrije i nije ponovno dobila šansu stvarati dugometražne filmove.

Ipak, do svoje smrti ostala je aktivna u umjetničkom radu, posebno na području fotografije, a snimala je i dokumentarne filmove s podmorskim pejsažima.

Umrla je u dubokoj starosti u Pöckingu, gradiću udaljenom 25 kilometara od Münchena.