Keltski blagdan Samhain je ishodište za Noć vještica

Halloween, odnosno Noć vještica slovi kao najzlokobnija noć u godini. Neki se nad proslavom ove noći zgražaju, neki je jedva dočekaju, no činjenica je da mnogi ne znaju da Noć vještica nije samo još jedan od komercijaliziranih običaja preuzetih sa zapada, odnosno amerikanizama, već da je to zapravo jedan od najstarijih, ako ne i najstariji običaj koji se gotovo nepromijenjen slavi i danas – riječ je o Samhainu.

Samhain su u noći 31. listopada slavili Kelti, narod star više od 4000 godina. Naime, te su noći stari Kelti slavili završetak svijetlog i početak tamnog dijela godine. Značilo je to završetak žetve i svih poljoprivrednih radova, pripremu zimnice, povratak stoke u štale te pripremu za zimu.

Keltsko vjerovanje

Vjerovalo se da u toj noći granica između carstva živih i mrtvih nestaje, a funkcija svijeća postavljenih u izrezbarene plodove – ne bundeve nego repe – bila je otjerati vještice, demone i ostale neprijateljski raspoložene entitete.

Kelti su vjerovali da se upravo na tu noć pokojnici iz svijeta mrtvih vraćaju u svoje domove, svojim živim članovima obitelji, koji su za pokojnike povratnike uređivali svoje domove, ukrašavali stolove, nudili im hranu i palili male krijesove.

No, taj tamni dio godine za sobom je povlačio i asocijacije uz svijet mrtvih i smrt.

Osim pokojnika, te se noći pojavljuju i ostala nepoželjna zla bića zbog kojih se Kelti počinju maskirati jer se vjerovalo kako ih ta bića u tom maskiranom izdanju i slučaju – neće prepoznati.

Dakle, Samhain se gotovo nepromijenjen slavi i danas – prisutni su svi elementi: maskiranje i vjerovanje u povratak mrtvih, a spominje se i kao najzlokobnija noć u kojoj se pojavljuju raznorazna bića iz folklora – vještice, vampiri, vukodlaci i svašta demonsko.

Običaj su, sredinom devetnaestog stoljeća, u Sjedinjene Američke Države donijeli irski doseljenici, a Amerikanci su repe, koje se u njihovoj domovini nisu u toj mjeri sadile, zamijenili danas sveprisutnim bundevama.

Ispičutura Jack nasamario Nečastivog

Prema jednoj inačici irske legende, kovač po imenu Jack, notorna ispičutura, sklopio je ne osobito povoljan ugovor s Nečastivim: prodat će mu dušu ako ovaj podmiri njegove dugove u lokalnoj krčmi. Kad je, nakon mnogo godina, vrag došao po Jackovu dušu, njen vlasnik je shvatio da ju je prodao za male pare te je odlučio nasamariti protivnika.

Rogati je pokazao popriličnu naivnost za jednoga gospodara pakla: lokalni pijanac uspio ga je nagovoriti da se popne na stablo, a nakon što je na njegovu koru nožem urezao križ, siroti đavao je ostao zarobljen među krošnjama. Tada je sklopljena nova pogodba, puno povoljnija za Jacka.

Osuđen na vječno lutanje

Jack je, naime, obećao da će ostrugati znak križa ako vrag raskine prvotni ugovor, na što je ovaj, nemajući druge, pristao. Nakon smrti, nastavlja se legenda, Jack se našao u nebranom grožđu.

Zbog raskida ugovora, za njega nije bilo mjesta u paklenim dubinama, a kao čovjek s više grijehova nego što šipak ima koštica, nije baš bio dobrodošao niti u raju.

Osuđen je tako na vječno lutanje međusvijetom između ta dva carstva, a stari znanac vrag, koji nam se u ovoj priči uopće ne doima kao loš momak, dao mu je žeravice od paklenske vatre, da mu osvjetljava put. Jack ih je stavio u izrezbarenu repu te krenuo na samotni put bez cilja i kraja. (Izvori: Povijest.hr i Regionalni tjednik)

O porijeklu naziva "Halloween" i zašto je blagdan Svih svetih baš nakon Halloweena - pročitajte OVDJE