Kako je mecena Mostara i Bešiktaša od mahale napravio grad
Mostar se počeo razvijati kao trgovačko središte početkom 16. stoljeća. To je stoljeće donijelo budućem gradu urbanu infrastrukturu i najveći broj današnjih povijesnih spomenika. U tom stoljeću izgrađen je i Stari most i dva hamama i ovisno o povijesnim izvorima, pet ili šest džamija oko kojih su se razvijale gradske četvrti - mahale.
Povijesni izvori kažu kako je u Mostaru, kao prva (atik) sagrađena Sinan Pašina džamija na Mejdanu izgrađena sredinom sedamdesetih godina 15. stoljeća, odmah po osmanskom osvajanju ovog dijela Hercegovine.
Prva naredna džamija izgrađena je tek 1552. godine, 14 godina prije završetka gradnje Staroga mosta. Nosi ime po svom "financijeru", vakifu, Ćejvan Ćehaji. Nalazi se u današnjoj Titovoj ulici, iznad Starog mosta u blizini medrese i kule Tara. Jedno vrijeme bila je dio kompleksa Muzeja Hercegovine.
Inat džamija
Ćejvan Ćehajina džamija izgrađena je na uzvisini (tepi) sa zidovima od kamena, a krovom popločanim kamenim pločama. Dimenzija je 12,60 s 10,20 metara.
Prvotno je napravljena s četvrtastom munarom sazidanom na lijevoj strani od ulaza. Kako se, prema Islamu, u džamiju ulazi desnom nogom, a izlazi lijevom, a džamijski minareti svih džamija grade s desne, a ne s lijeve strane od ulaza, u narodu je ova džamija poznata i kao Inat džamija.
Četvrtastu munaru imala je i Fatime kadun džamija u mostarskom naselju Carina. Ovu džamiju srušile su komunističke vlasti 1947. godine.
Ni Ćejvan Čehajina džamija nije zadržala četvrtastu munaru. prilikom obnove 1885. godine, zamijenjen je krov džamije i srušena četvrtasta munara. Nova je sazidana u tradicionalnom oktonogonalnom obliku. U inat ili ne, ponovo na istoj strani.
Na tepi je rastao grad
Inat džamija odigrala je veliku ulogu u razvoju Mostara. Oko nje je nastala mahala koja je postala trgovačko i obrazovno središte grada. Uz džamiju je podignut mekteb (osnovna škola), a Ćejvan-ćehaja je utemeljio i prvu mostarsku medresu (srednju i višu školu).
Uz džamiju se nalazila Velika Tepa, tržnica na otvorenom oko koje su se gradili dućani. Zbog blizine mosta ubrzo je upravo ova mahala postala jezgro budućeg grada.
Ćejvan Ćehajina džamija predložena je za nacionalni spomenik BiH.
Džamija danas ne "odiše" u cjelosti svojom iznimnom vrijednošću. Izgled joj je narušen "suvremenim" detaljima nespretno postavljenim na njenu fasadu i parkiranim automobilima.
Tko je bio Ćejvan Ćehaja
Riječ ćehaja potječe iz turskog jezika, a u povijesnom kontekstu Osmanskog Carstva označava zamjenika, pomoćnika, upravitelja ili zastupnika.
Ćejvan Ćehaja bio je pisar i upravitelj imovine hercegovačkog sandžak-bega Sinan-paše za vrijeme njegova vladanja Hercegovinom. Kada je Sinan-paša premješten na novu dužnost u Istanbul, a potom imenovan zapovjednikom mornarice, Kapudan pašom, Ćejvan se preselio u Istambul i ostao njegov ćehaja. Neki izvori nagađaju kako je bio njegov oslobođeni rob, ali bez valjanih dokaza.
Sam Sinan-paša, zahvaljujući svojim vakufima, smatra se jednim od utemeljitelja buduće četvrti Bešiktaš u Istanbulu kojoj je i Ćejvan Ćehaja ostavio vakufe.
I Ćejvan Ćehaja ostavio je vrijedno naslijeđe. Dijelom u Istanbulu, a dijelom u Mostaru. Dao je opraviti Krivu ćupriju, izgradio hamam kod Tabhane u Priječkog čaršiji i preko stotinu dućana. Smatra se kako je upravo on dao popločati glavne gradske ulice.
Godine 1554. uveo je plaćanje državnog poreza, avariza, za muslimane stanovnike grada. Gradu u nastanku, to je povećalo prihode i znatno olakšalo gradnju infrastrukture i njeno održavanje što je potaklo naseljavanje.
Osim džamije, hamama i dućana u Mostaru, sagradio je i mesdžid u Blagaju, te džamiju i mekteb u Gabeli.
Za izdržavanje navedenih zadužbina oporučio je 67 dućana i više pekara u Mostaru, 22 dućana u Gabeli, više mlinica na rijeci Jasenici i u Studencima, te 150.000 dirhema u gotovom novcu.
Ćejvan Ćehaja umro je 1570. godine. Sahranjen je pored "svoje" inat džamije.
