Milinković za Bljesak: U svom radu držim se one Meštrovićeve da nemam luksuz čekati inspiraciju

Govoriti o slikarstvu na našem području često znači progovarati o prostoru u kojem kultura i umjetnost uporno traže svoje mjesto pod suncem.

Da je to tako, potvrđuje i cimski majstor kista Goran Milinković, koji ističe kako se na zapadu opremanje i uređenje prostora gotovo uvijek planira s jasnim proračunom za umjetnička djela, dok se u našoj svakodnevici proračun za umjetnost često svodi na kategoriju ''ako što ostane'', a obično ne ostane ništa.

Milinković pojašnjava kako u takvom ambijentu, gdje je kvadrat poda skuplji od kvadrata slike, baviti se slikarstvom zahtijeva posebnu vrstu unutarnje snage i beskompromisne posvećenosti.

Ako se bavite slikarstvom, kaže, trebate biti svjesni jedne činjenice, a to je kako ništa nije počelo s nama niti završava s nama. Nešto je bilo prije, nešto će biti poslije nas.

Milinković se drži one Meštrovićeve da nema luksuz čekati inspiraciju. Zbog dnevne svjetlosti stvara isključivo po danu i nikako po noći. Oduvijek slika, a završio je Građevinski fakultet u Mostaru, što je bio i logičan smjer jer su mu pradjed, djed i otac bili zidari.

Iako slika čitav život, njegov slikarski opus nije oduvijek dobivao zasluženo priznanje. Tijekom školovanja je često za svoje crteže dobivao "dvojke", ali kada bi slikao za dvojicu svojih kolega, oni bi u pravilu dobili "petice", pa se često zna našaliti kako je njegova prosječna ocjena bila "četvorka". 

Bljesak.info: Apstrakcija i figuracija su vaša dva slikarska svijeta. Zašto bipolarnost? Mogu li se ta dva života negdje dotaknuti i dotiču li se uopće?

Ne bih ih razdvajao jer mislim da to nije mana nego prednost. Želim istraživati i pronaći još koji ključ kako bih otvorio više vrata slikarskog izričaja jer se ne želim zadržati na jednom.

To su dva slikarska svijeta s istim likovnim razmišljanjem, samo s različitim pristupom samoj formi jer kod figuracije opisujem formu u pravilu modulacijom, samo ponekad modelacijom, gdje suprotstavljam boju prema boji, ulazim u toplo-hladne i komplementarne kontraste te kontraste kvantiteta i kvalitete.

Također na isti način prilazim geometrijskoj formi koju oslobađam opisa. U funkciju stavljam čistu boju sa eventualnom teksturom kako bih izbjegao monotonost, a istovremeno postigao dinamičnost i pokretnost čitave kompozicije.

Bljesak.info: U vašim radovima dominiraju četverokuti. Zašto ste se odlučili upravo za tu geometrijsku formu, a ne, primjerice, za krug ili trokut?

Ne ulazim u druge geometrijske oblike osim kvadrata ili izduženog kvadrata odnosno pravokutnika iz jednog jednostavnog razloga. To mi omogućuje sukob horizontale i vertikale, što mi daje za pravo da mogu suprotstaviti krajnje kontraste u čistoj boji, ali i specifična kompozicijska rješenja.

Upotrebom nekih drugih geometrijskih oblika otvaraju se druge mogućnosti, u smislu komponiranja formi i boja. Mislim da je ovo početak i ne bježim od drugih oblika, nego smatram da bi to trebalo doći kroz rad u kojem se otvaraju neki novi pogledi i razmišljanja o formi i boji.

U jednoj slici, osim triptiha upotrebljavam kvadrat, krug i trokut s namjerom da napravim omaž Johannesu Ittenu te njegovom definiranju oblika i boje.

Bljesak.info: Jedna od vaših izložbi ima naziv ''Od sivog u sivom ka sivom''. Što za vas znači siva boja?

Ako pođemo od osnovnih boja crvene, žute i plave, njihovim miješanjem dobit ćemo sivu boju, a njihovim izbalansiranim kvalitativnim i kvantitativnim odnosom, optička mješavina također će za rezultat imati sivu boju. Naše je oko toliko savršeno da kao rezultat gledanja obojenih formi ili boje općenito traži sivu boju kako bi uspostavilo ravnotežu, a time i osjećaj sklada i mira. 

Prema osnovnoj postavci u Goetheovu "Učenju o bojama", sklad je uspostavljen ako je površinski odnos osnovnih i sekundarnih boja, odnosno žute, narančaste, crvene, zelene, plave i ljubičaste, jednak omjeru 3 : 4 : 6 : 6 : 8 : 9.

Osnova mojih radova jest da upotrebom isključivo geometrijskih oblika uspostavim ravnotežu koju će gledatelj osjetiti i koja će u njemu stvoriti isti osjećaj mira kakav mu realistično djelo pruža putem taktilnog doživljaja.

Bljesak.info: Kako shvaćate konkretizam?

Motiv mi sam po sebi ne igra osnovnu ulogu pri slikanju studije jer nastojim izbjeći slikati sliku. Koncentriran sam na kompoziciju, na raspored svjetlo-tamnih površina, na prožimanje i raspored pojedinih površina na slici te postizanje usklađenosti i ravnoteže same boje. Želim sve to pronaći u jednoj ekspresiji, a istovremeno izbjeći maniru.

Možda je upravo manira jedan od razloga zašto sam se jednim dijelom okrenuo geometrijskoj apstrakciji. Ona mi daje slobodu i otvara nove mogućnosti u pristupu mojim figurativnim slikama.

Foto: Privatna arhiva / Umjetničke slike Gorana Milikovića

Bljesak.info: Možete li se dotaknuti i objasniti problem viđenog i vidljivog?

Prilikom istraživanja geometrijske apstrakcije više sam pažnje posvetio razmišljanjima i stavovima slikara i estetičara, a izbjegavao sam gledati reprodukcije drugih umjetnika.

Nisam htio doći u iskušenje da upadnem u zamku posrednog ili neposrednog doživljaja i viđenja koji bi se odrazio na mojim slikama. Na taj sam se način mogao upoznati s pravilima geometrije i stečenim objektivnim gledištem imati svoj subjektivni sud pri radu te težiti nekoj svojoj originalnosti.

Bljesak.info: Tražite li u svojim djelima boju kroz teksturu?

Pri izradi kolaža upoznajem se s različitim vrstama materijala i njihovim tehničko-tehnološkim karakteristikama, a u početku ih stavljam sirove i nebojane.

Bojanjem apliciranih formi kroz različite fakture i teksture dobivam treperenje, naročito kod valovitog kartona, zatim i promjenu ritma svjetlo - tamno, a metaliziranim listićima dobivam refleks apsorbiranjem lokalne svjetlosti.

Bljesak.info: Gdje je "Gestalt" u vašem viđenju umjetnosti?

Mislim da se slikarstvo sa svojim suvremenim kretanjima prilično udaljilo od običnog gledatelja, koji je danas pod stalnim vizualnim bombardiranjem svega i svačega, a što ga u konačnici dovodi do psihičke premorenosti i dosade.

Kompozicijskim rješenjima, harmoničnim odnosima koloristički obojenih formi, dematerijalizacijom forme, unošenjem svjetlosti na sliku preko metaliziranih listića te potenciranjem sive podloge nastojim gledatelja i njegov vizualni doživljaj slike dovesti u stanje ravnoteže, sklada i mira.

To postižem i diptisima, triptisima te monotiptisima kojima omogućujem da se slika može promatrati u dijelovima ili kao cjelina, bez vidljivih optičkih promjena.

Bljesak.info: Postoji li objektivan strah od "iskliznuća" u dekorativnost?

Strah od skretanja u dekorativnost, ali i skretanja prema ponavljanju, uvijek je prisutan. Protiv toga se borim korištenjem likovnih elementa koji mi otvaraju mogućnosti za pokretanje kolorističke forme iz prividnog stanja mirovanja putem njihovog rasporeda, različitih kontrasta u boji te površina s vibrirajućom teksturom koje gube na statičnosti i dobivaju na prostornosti preklapanjem.

Svim ovim načinima nastojim pobjeći od dekorativnosti, a približiti se ekspresivnom doživljaju.

Foto: Privatna arhiva / Umjetničke slike Gorana Milinkovića

Bljesak.info: Možete li nam kratko objasniti organiziranje slike i simuliranje uzorka iz prirode, ako u pitanju nije puka kombinatorika?

Osnovno polazište na slici vezano je uz razmišljanje, uočeni fenomen u prirodi, neku misao ili ideju, postav, odnos i raspored određenog tona boje ili pak zanimljivu uočenu simetriju i asimetriju koja mi stvara izazov, ali i motiv kako preskočiti sve prepreke i nedoumice te doći do rješenja.

Ponekad je to rješenje plod eksperimentiranja, usvojenog ili prekršenog pravila, a ponekad slučajnog odabira ili intuicije, no u konačnici je sve to dosegnuto u samom procesu rada.

Bljesak.info: Je li to pomalo simboličko shvaćanje prirode?

Živimo i radimo okruženi svijetom geometrije, u kojemu je veliki dio vezan uz njezina pravila i zakonitosti. Htjeli mi to ili ne, ona na neki način formira kako našu osobnost tako i naše razmišljanje.

Paul Cézanne, otac moderne likovne umjetnosti, postavlja temelje kada kaže kako sve objekte iz prirode možemo prikazati na temelju osnovnih geometrijskih tijela. Tako iz stvarne prirode idemo u svijet simbola ili svedenih geometrijskih oblika, kako bismo ih ponovno vratili u njihov oblik iz prirode.