Kako je Strasbourg, nekadašnji grad-država, priključen Francuskoj

Na današnji dan prije 345 godina, 30. rujna 1681. nekadašnji slobodni carski grad Strasbourg (elzaški: Strossburi; njemački: Straßburg) priključen je Kraljevini Francuskoj.

Radilo se o razdoblju osvajačkih ratova francuskog kralja Luja XIV., poznatog i pod nadimkom Kralj Sunce, koji je osobito ekspanzivno nastupao u smjeru rajnskog područja.

Strasbourg je stoljećima bio slobodni carski grad u sastavu Svetog Rimskog Carstva. U tom je smislu imao suverenitet praktički jednak nezavisnoj državi, jer je spomenuto Carstvo funkcioniralo kao skup suverenih teritorija.

Francuski kralj Luj XIV. osvojio je Strasburg i uklopio ga u Kraljevinu Francusku, što je kasnije potvrđeno i međunarodnim ugovorima.

Doduše, kralj je potvrdio tom gradu njegove stare povlastice, no Strasbourg je ipak prestao biti suverenim gradom-državom i nije više potpadao pod Sveto Rimsko Carstvo (njemački gradovi poput Nürnberga, Frankfurta i Kölna ostali su slobodnim carskim gradovima sve do ukidanja tog carstva u razdoblju Napoleonskih ratova).

Stjecanje Strasbourga bilo je važno za Francusku zbog prometnog, gospodarskog i kulturnog značenja tog grada, koji je postao važno pogranično uporište te države. Već iduće godine počela je izgradnja velikog obrambenog sustava.

Tijekom idućih nekoliko desetljeća u gradu su izrađene i vojna bolnica, guvernerova palača, zgrada arsenala i ljevaonica topova. Od 1730. počele su se graditi i brojne plemićke rezidencije te promenade (nakon Francuske revolucije rezidencije su preinačene u zgrade javnih službi).

Danas Strasbourg posjeduje ujedno i veliko značenje za Europu u cjelini (ondje se nalaze sjedišta Europskog parlamenta, Vijeća Europe i mnogih drugih europskih institucija).

Nalazi se na lijevoj strani Rajne. Glavno je mjesto (chef-lieu) pokrajine Grand Est i departmana Bas-Rhin.

Po veličini je sedmi grad u Francuskoj i jedini grad u svijetu, čiji je centar UNESCO proglasio svjetskom baštinom 1988. godine. Također je jedan od rijetkih gradova, sa Ženevom i New York Cityjem u kome se nalaze sjedišta međunarodnih organizacija, a da nije glavni grad neke države.

Jedno od dva sjedišta Europskog parlamenta (uz ono u Bruxellesu), smješteno je s dvije strane rijeke u nekoliko zgrada, povezanih mostovima. Glavna zgrada stakleni je toranj koji sliči na likovnu interpretaciju Babilonske kule Petera Bruegela mlađeg iz 16. stoljeća – u jednom tornju govori se 24 jezika EU-a, na drugom je Bog graditeljima pomiješao jezike.

Unutar EU-a razmatra se ukidanje sjedišta parlamenta u Strasbourgu zbog velikog troška, no Francuzi se zasad ne daju.

Strasbourg ima procijenjenu populaciju od oko 299.000 stanovnika u užem gradskom području (2026. godina), dok šire metropolitansko područje broji oko 493.000 (prema procjenama za 2026.), odnosno preko 875.000 stanovnika u široj urbanoj zoni/području privlačnosti.

Ovaj grad, grad je smješten pored Rajne, najopjevanije njemačke rijeke, ima veliki značaj i u njemačkom kulturnom naslijeđu.

U njemu je Johannes Gutenberg razvijao svoje ideje za tiskarski stroj. Mladi Goethe se u (tada francuskom) Strasbourgu divio gotičkoj katedrali, najstarijoj na svijetu, koju je smatrao materijalizacijom njemačkog duha.

Upravo je ta crkva, sagrađena na temeljima nekadašnje rimske bazilike, najimpozantnija građevina u modernom Strasbourgu. Katedrala je bila najviša građevina u kršćanskom svijetu do 19. stoljeća.

Osim njemačkog velikana književnosti divio joj se i jedan francuski – Victor Hugo prozvao ju je „divovskim delikatnim čudom”. U crkvi se nalazi astronomski sat, izrađen 1574., danas velika atrakcija za turiste.

Na istom trgu nalazi se i slavna kuća Kammerzell iz 15. stoljeća, sagrađena u stilu njemačke renesanse i ukrašena drvenom fasadom, kao i barokna palača Rohan iz 18. stoljeća, dom istoimene francuske plemićke obitelji koja je možda i inspirirala J.R.R. Tolkiena, povjesničara po vokaciji, za ime jednog od kraljevstva ljudi u Gospodaru prstenova.

Sve te znamenitosti smještene su na Grande Ileu (Velikom otoku), području koje je 1988. zaštitio UNESCO.

Jedan od najljepših dijelova Strasbourga je četvrt Petite France (Mala Francuska) koja, ironično, sa svojim brojnim drvenim kućama i uskim ulicama sliči na manji njemački grad. Smještena je na rijeci, nekad su ju nastanjivali mlinari, ribari i kožari, a danas ju nazivaju i malom Venecijom.

Miran je to dio grada, ako se izuzmu turisti, jer nije dopušten pristup automobilima.

Za one koji pak vole umjetnost, strazburški Muzej suvremene umjetnosti u svom postavu ima djela Moneta, Picassa i Braunera, a grad je kroz cijelu godinu pun raznih kulturnih događanja.

Mnogi kažu da ga najviše vrijedi posjetiti tijekom božićnih blagdana radi jednog od najstarijih i najtradicionalnijih božićnih sajmova, pokrenutog 1570. godine na Trgu Broglie.

Kao spoj francuske i njemačke kulture, Strasbourg ima i jedinstvenu, alzašku kulinarsku tradiciju, pa i svoju verziju pizze – flammenkuche. Grad je dom brojnih restorana s Michelinovim zvjezdicama, a pošto je okružen vinskom regijom, u njemu se nude i dobra vina, od kojih se, logično, izdvaja rajnski rizling.

Alsace je dom najstarije vinske rute u Francuskoj na kojoj se nalazi više od 300 vinarija.

Grad ima oko 300 hektara parkova i vrtova, od kojih je glavni parc de l'Orangerie. Park se nalazi nasuprot Europske palače i u njemu se nalaze brojne atrakcije, kao: Zoološki vrt, uzgajalište roda i uređeno jezero na kojem se nalazi paviljon sagrađen 1804. u čast carice Jozefine.