Kada god iz Hercegovine podignete pogled ugledat ćete dugu sivu planinu – Velež. Rijetko ćete, posebice u Mostaru, izbjeći razgovor o njoj. Od onih o nogometu do onih o vremenu. U Mostaru se dan rađa kad sunce proviri povrh nje, a završava kad ju obasja pri zalasku. Hercegovcima je pogled na nju najbolja vremenska prognoza.
Ova mistična planina skriva bezbroj tajni, od onih gdje s nje vode otječu, preko onih o njenoj sjevernoj strani skrivenoj u šumama pod trinaest kilometara dugim i više stotina metara visokim liticama, do onih kojega je roda.
Zemljopisci pišu njoj kao krečnjačkoj planini u srcu Dinarida. Njena stijenska barijera proteže se 13 kilometara od Mostara do Nevesinja. K jugu se blago spušta, k sjeveru skače stotinama metara ka gustoj šumi.
Navode kako joj je najviši vrh Botin, a među inim drugim vrhovima spominju Malu Velež i Veliku Velež.
Za zemljopisce je planina Velež ženskoga roda.
Narod sa svih strana Veleži upotrebljava imenicu Velež uvijek u ženskom rodu. Otkada se zna.
Prof. dr Tvrtko Kanaet u monografiji Podveležje i Podvelešci piše: “Sama planina je ženskog roda. Podvelešci to redovno čine. U svojim ‘kajdama’ pominju je uvijek u ženskom rodu. I za Nevesinjce je Velež ženskog roda. Oni zovu vrhove Veleži: Mala Velež, Velika Velež i Zapadna Velež.”
Profesor Kanaet zapisao je neke od kajdi (narodne pjesme u desetercu) iz kojih se to jasno vidi:
O Veleži, ti se oborila, što si moje zlato zaklonila...
Burazeru, hajde makni brže, kobila ti u Veleži hrže.”
U svakodnevnom govoru u Hercegovini, osobito u onom dijelu koji je blizu Veleži, Velež je uvijek u ženskom rodu kad se govori o planini: “Ufatila se kora na Veleži.” “Da đavo slomije nogu na Veleži, ja bih bio kriv!”
U Enciklopediji Jugoslavije spominju je kao planinu u Hercegovini “istočno od Neretve, a zapadno od Nevesinjskog polja.”
Ime joj piše isključivo u ženskom rodu: “Velež je tipično karstificirna, gotovo bezvodna” ili “Sjeverna strana Veleži bogatija je vodom”.
Ono oko čega se svi slažu podrijetlo je imena Velež. Ime je to slavenskoga boga Velesa, koji se u slavenskoj mitologiju spominje zajedno s Perunom. Stoga je jasno zašto se dvije najpoznatije planine Hercegovine zovu upravo Velež i Prenj.
U Rječniku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti zabilježen je muški rod planine “Podnožjem Veleža... iz Veleža” ali i ženski rod “Žarko granu sa Veleži sunce... Ne kazuj mi maglu na Veleži”.
Porijeklo muškog roda oronima Velež vežu za postojanje istoimenih nogometnih klubova koji nose ime Velež. Jednoga iz Nevesinja i drugoga puno poznatijeg iz Mostara.
Dvojbu o rodu imenice Velež jezikoslovci su riješili pravilom: oronim (ime planine) je ženskog roda i mijenja se kao Velež, sa Veleži, na Veleži… Ime nogometnih klubova muškoga je roda i ima promjenu: Velež, iz Veleža, u Veležu.
