Marta Kranjčec iz Varaždina prva je žena u Hrvatskoj koja je i službeno postala - "posvećena djevica".
Na blagdan Svijećnice i Dan posvećenog života, 2. veljače, u varaždinskoj katedrali od biskupa Bože Radoša primila je čin posvete iako je već dvanaest godina kroz osobni zavjet trajnog djevičanstva svoj život posvetila Bogu u molitvi i služenju.
Marta Kranjčec nastavnica je biologije te dugogodišnja aktivna sudionica crkvenog života Varaždinske biskupije, najprije u pastoralu mladih i Zboru mladih Varaždinske biskupije, a posljednje tri godine kao glavna koordinatorica Trajnog euharistijskog klanjanja u Varaždinu.
U propovijedi biskup Radoš je pojasnio značenje posvete djevice koje se odvija tijekom mise, istaknuvši da Marta "nije redovnica i neće položiti redovničke zavjete", nego će "obećati da će živjeti u djevičanstvu cijeli život", ostajući u svijetu.
Neće nositi vanjske znakove posvećenja, nego će zadržati svoje mjesto redovitog života i poslanja gdje već živi, u svijetu, u školi i u zajednici vjernika. Njezino poslanje nije u promjeni vanjštine, nego u unutarnjoj preobrazbi srca, protumačio je biskup Radoš.
Središte njezina poziva, istaknuo je biskup, nije djelovanje nego odnos:
"U svijetu je zaručnica Kristova te njezin život treba "mirisati zaljubljenošću ne u svijet, nego u Gospodina".
Inače, Marta je rođena u Čakovcu 14. studenoga 1983., a odrasla je i danas živi u Varaždinu. Odrasla je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji kao jedinica, a roditelji su je nazvali po svetoj Marti iz Betanije, dodavši joj na krštenju i ime Marija, piše Bitno.net.
U tinejdžerskim godinama, kaže, "osjećala je da njezina vjera treba sazrijeti".
"Došao je trenutak kada je djetinja vjera, koju sam primila od roditelja, trebala postati moja. Morala sam si postaviti pitanja: tko je za mene Bog, zašto idem na misu i zbog čega služiti drugima", objašnjava.
"Tijekom studija bila sam u nekoliko veza. To su bili zaista krasni dečki, ali negdje duboko u sebi znala sam da to nije moj put. Osjećala sam da me Bog zove u nešto drugo", kaže.
Istraživala je redovničke zajednice, no nigdje se nije osjetila pozvanom.
Tada je osjetila i snažan poticaj da počne moliti za svećenike. Počela je s jednim Očenašem dnevno, a molitva je s vremenom postajala sve intenzivnija.
Prije dvanaest godina, u razgovoru s vlč. Tihomirom Kosecom, prvi je put čula za poziv posvećene djevice, takozvani "treći put". Tada je donijela odluku o načinu života koji je nedavno i formalno potvrđen.
Premda je riječ o jednoj od najstarijih tradicija u Katoličkoj Crkvi, u Hrvatskoj se o tom pozivu relativno malo zna.
Posvećene djevice (Ordo virginum) su žene koje se Bogu posvećuju zavjetom trajnog djevičanstva, ali ne žive u samostanu, nego ostaju u svijetu, u svojim gradovima, na radnim mjestima i u svakodnevnom životu, dok svoj život predaju Kristu i služenju Crkvi. Ovaj oblik života potječe još iz prvih stoljeća kršćanstva.
Marta priznaje da se susreće i s predrasudama.
"Čini mi se da ljude najviše muči taj pojam djevičanstva; nepojmljivo im je zbog čega bi se netko odrekao obitelji. Potpuno sam mirna jer znam da kritike ne izlaze bez razloga, nego se iza njih krije duboka povrijeđenost. Pokušavam ih zavoljeti, ne zamjerati im i moliti za njih", kaže.
"Ako znam zbog čega sam pozvana nešto živjeti, taj stalež dobiva puni smisao. Sve što se događalo u mojem životu nije bilo bez razloga i sve je napokon dobilo smisao u trenutku kada sam se pred svojom Crkvom i u poslušnosti biskupu posvetila svojem Zaručniku."
