Župa u BiH nakon 14 godina dočekala prvu pričest: Nakon Janje 2012. godine, sakrament primila sestra Ana
Mnogi vjernici redovito dolaze u Komušinu na hodočašće Gospi Kondžilskoj. Na Veliku Gospu u ovom se svetištu okupljaju deseci tisuća ljudi. No, ova mala župna zajednica, koja je prije rata i protjerivanja imala više od 3000 vjernika, u nedjelju 12. travnja proslavila je jedan velik i važan dan. Prvi put nakon 14 godina u ovoj je župi održana prva pričest.
Župa Komušina nalazi se u sjevernoj Bosni i Hercegovini. Smještena je uz rijeku Usoru, a pripada općini Teslić u Republici Srpskoj. Prije rata ovaj kraj bio je pun stanovništva. Danas župa ima tek 120 stalnih žitelja, a većinom su to stariji ljudi i povratnici piše Narod.hr.
Prva pričest u župi nakon 14 godina
Stoga je prva pričest za ovu župnu zajednicu uistinu bila velik, pa čak i povijesni događaj. Prvopričesnica je bila Ana Babić.
Prva pričest posljednji put održana je prije 14 godina, točnije 27. svibnja 2012. Tada su prvopričesnice bile Janja Babić i Anabel Balukčić. Ova je priča tim zanimljivija i vrjednija jer je jedna od prvopričesnica prije 14 godina bila Anina starija sestra Janja.
"Od tada nije bilo prve pričesti jer, osim Anine obitelji, kod nas nema obitelji s djecom. Ana je u trećem razredu osnovne škole, a njezina sestra je studentica", kaže komušanski župnik vlč. Boris Salapić.
Veliko slavlje za župu i obitelj
Na sam dan prve pričesti župnik je predvodio svetu misu.
"Danas je veliko slavlje u župnoj zajednici kada naša prvopričesnica Ana Babić prvi put pristupa stolu Gospodnjemu i prima Presveto Tijelo Gospodina našega Isusa. Ana se za ovaj sakrament pripremala više godina, ovdje je marljivo učila i slušala te čekala današnji dan otvorena srca. Sretni smo svi, a posebno mama i sestra, kao i oni koji danas nisu ovdje jer ih je prerani odlazak spriječio. Nadamo se da su s nama i da nas gledaju s neba", rekao je na misi 12. travnja.
Naime, Anin otac Zoran preminuo je 2018. godine kada je ona imala oko dvije godine.
Na svetoj misi župnik je istaknuo ulogu majke i obitelji u odgoju i vjeri.
"Obitelj, posebno majka, ima pravo biti radosna u današnjoj sreći svoga djeteta jer je izvršila veliku zadaću koju joj je Bog povjerio, a to je odgoj djece u vjeri. Želio bih podsjetiti majku, baku, djeda te rodbinu da je način na koji svi mi u obitelji i u župnoj zajednici svakodnevno živimo svoju vjeru ono što će utjecati na našu djecu. Baka i djed raduju se djetetu koje se poput zore uzdiže u život, dok se oni bliže kraju svoga puta. Roditelj sada ne osjeća težinu i žrtvu koju je podnio za svoje dijete jer je uspio.
Današnji dan sve pokriva i teškoće baca u zaborav. Štoviše, prvopričesnicom je posvećena cijela obitelj jer dolazi božanski Gost, a za župu je radost jer je ovo velika proslava Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu", istaknuo je.
120 žitelja župe
Koliko je velik ovaj događaj za župnu zajednicu govore i statistički podaci. Stalnih župljana je 120 u 80 obitelji. Postoji i kategorija "privremenih" župljana, onih koji u župi borave četiri do osam mjeseci godišnje. Takvih je u Komušini 19 u 10 obitelji.
"Prije rata župa je brojala 3315 župljana, katolika koji su tijekom Domovinskog rata svi morali izbjeći. Otišli su u razne zemlje – Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku… Poslije rata vratio se manji broj, uglavnom starijih osoba", kaže vlč. Salapić.
Župnik dodaje kako se broj od 120 vjernika održava već desetak godina.
"Oni koji su se prvi vratili, Božjim pozivom odlaze, a otprilike imamo po jednu do dvije obitelji, uglavnom umirovljenike, koji se vraćaju za stalno pa se tako taj broj održava", objašnjava.
Ističe kako je mnogo onih koji u Komušinu dolaze nekoliko puta godišnje za Božić, Uskrs, Svi svete i Veliku Gospu. Za njih ne postoji evidencija pa se ne zna točan broj, no mnogi ipak obnavljaju i posjećuju svoje kuće.
Ističe kako je mnogo onih koji u Komušinu dolaze nekoliko puta godišnje za Božić, Uskrs, Svi svete i Veliku Gospu. Za njih ne postoji evidencija pa se ne zna koliko ih je. No mnogi ipak obnavljaju i posjećuju svoje kuće.
Iz povijesti Komušine
Prvi spomeni ovog područja sežu daleko u prošlost. Vlč. Salapić ističe kako su novija istraživanja otkrila da se Gospina slika prvi put spominje 1768. godine u izvješću biskupa fra Marijana Bogdanovića, koji je obilazio župe. Tada se spominje i crkva.
Dodaje kako se Komušina kao mjesto prvi put spominje 1489. godine u defterima (koristi se i naziv tefteri). To su porezni zapisi stanovništva u Bosni i Hercegovini koje je vodila turska uprava.
"Turska uprava ovdje se koristila arabicom, arapskim pismom koje dosadašnji autori koji su se bavili Komušinom nisu poznavali, ali se u novije vrijeme prevode ti dokumenti. Tako je otkriveno da se Komušina spominje u defterima turske uprave još 1489. godine", dodaje.
Ono što je bitno istaknuti iz povijesti župe jest kako su njezini žitelji protjerani tijekom Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini. Prema podacima, u obrani Komušine i hrvatskih mjesta u općini Teslić svoje živote dalo je 60, a ranjeno je 220 branitelja.
Najveće marijansko svetište
Ono po čemu je župa najpoznatija jest činjenica kako se u njoj nalazi najveće marijansko svetište u Bosni – Nadbiskupijsko marijansko svetište Gospe Kondžilske.
"Svetište je nadaleko poznato, a središnji lik ili, možemo reći, naše najveće blago uz Gospodina Isusa, koji je prvi domaćin u svakoj crkvi, jest slika Gospe Kondžilske", kaže vlč. Salapić. Slika potječe s kraja 16. stoljeća i djelo je venecijanskog slikara. U Komušinu je došla u posebnim okolnostima.
Slika se, pojašnjava župnik, prvotno nalazila u jednom drugom mjestu koje se zove Mrkotić. Ono je od Komušine udaljeno oko pola sata i nalazi se u općini Tešanj. U to vrijeme tamo se nalazila jedna crkva i u njoj Gospina slika.
"Međutim, uslijed tih povijesnih zbivanja, odnosno osvajačkih ratova, crkva je srušena. No jedna obitelj mještana (muslimanska obitelj) tu je sliku uzela i stavila u svoj ambar te je tako sačuvala. Ta je obitelj odgovorno i čestito čuvala sliku. Ipak, za to se doznalo pa je jedan islamski učenjak šeh savjetovao obitelj da sliku preda nekoj katoličkoj crkvi kojoj i pripada", govori vlč. Salapić.
Obitelj je poslušala savjet. U to vrijeme, prije oko 200 do 300 godina, crkva u Komušini bila je najbliža tom selu u kojem je živjela obitelj te je dogovoreno da slika dođe tamo.
"Ljudi odavde odlaze u to mjesto i za određenu sumu sliku otkupljuju i donose je u Komušinu. Tako se u Komušini formira svetište zahvaljujući dolasku slike Gospe, koju nazivamo slika Gospe Komušanske ili Gospe Kondžilske. Oba naziva su ispravna jer prvi označuje mjesto i župu, a drugi zavjetno brdo na kojem se nalazi svetište", pojašnjava župnik.
Život u Komušini
Ovo svetište danas posjećuju brojni hodočasnici. Središnja proslava održava se za Veliku Gospu 14. i 15. kolovoza, kada se redovito okupi oko 30 tisuća hodočasnika. Slika se tada, prema zavjetu predaka, iz crkve u Komušini nosi na brdo Kondžilo, gdje se nalazi svetište udaljeno tri kilometra od župne crkve. Formira se velika procesija, moli se krunica i pjevaju marijanske pjesme. Kada slika stigne u svetište, slavi se sveta misa, nakon čega se procesija ponovno vraća u župnu crkvu, gdje se tijekom cijele godine čuva slika Gospe Kondžilske.
Osim za Veliku Gospu, slika se u procesiji na Kondžilo nosi i za neke druge velike dane. Jedan od njih je Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije koji se organizira zadnji petak i zadnju subotu Gospina mjeseca svibnja. Okupljaju se stotine mladih iz cijele nadbiskupije, a organizira se bogat duhovni program. Ove godine održat će se 55. po redu Dan mladih.
Uz Veliku Gospu i Dan mladih, postoji i zahvalno hodočašće koje se održava u listopadu, točnije zadnju subotu toga mjeseca. Tada se u Komušini najviše okupljaju vjernici iz usorskog i žepačkog kraja, ali i mnogi iz Središnje Bosne kako bi zahvalili Gospi.
Osim velikih hodočašća, svakodnevno župu posjećuju razne hodočasničke skupine, posebno iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Župnik pritom ističe dobru suradnju sa Zdravstveno-turističkim centrom Banja Vrućica, gdje redovito dolaze gosti iz susjednih država pa tako posjete i Gospino svetište.
