"Život izjednačava sve ljude, smrt otkriva istaknute"
Irski nobelovac, dramatičar, kritičar i esejist George Bernard Shaw, rođen je prije 165 godina, 26. srpnja 1856. godine u Dublinu.
Pygmalion, ljubavno-lingvistička priča o profesoru Higginsu i Elizi Doolitle, vjerojatno je najpoznatiji komad Georga Bernards Shawa, ali osim ove urnebesne komedije, pisao je i građanske drame u ibsenovskom duhu oštro kritizirajući lažni moral. Majstor je jezičnog obrta i paradoksa.
Godine 1925. je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Često je citiran, a neke od njegovih misli postale su antologijske u čitavome svijetu.
Zbog nesređenih obiteljskih prilika Shaw je često mijenjao škole te je formalno obrazovanje završio u Dublinu u 15. godini. Pošto je nekoliko godina radio kao činovnik i živio s ocem, pridružio se (1876) u Londonu majci, darovitoj pjevačici, koja je kao učiteljica glazbe ondje zasnovala novu obitelj.
Neuspješno se okušao (1879–83) kao romanopisac, a potom, s više uspjeha, kao glazbeni i kazališni kritičar te esejist.
Duhovitost
Poglede na dramu i kazalište sažeo je u studiji Bit ibsenizma (The Quintessence of Ibsenism, 1891), kojom je postavio estetičke i etičke temelje svojemu dramskom radu; poglede na glazbu izložio je u studiji Savršeni wagnerijanac (The Perfect Wagnerite, 1898).
Usporedno je sudjelovao u osnutku socijalističkoga Fabijanskoga društva (1884) i postao jednim od njegovih najistaknutijih članova (pamfleti Fabijanski manifest – The Fabian Manifesto, 1884., Socijalizam za milijunaše – Socialism for Millionaires, 1901., i dr.).
Bio je uvjereni vegetarijanac te se protivio svim oblicima zloporabe i mučenja životinja.
Premda osobno nije cijenio suvremeno glumište, shvatio ga je kao učinkovitu javnu tribinu pa zato najznačajniji dio njegova književnog opusa obuhvaća više od 60 dramskih tekstova s opsežnim, deskriptivnim i narativnim didaskalijama, navodi se u Enciklopediji.hr.
Duhovitim dijalozima i aforističkim replikama, kojima se koristio i izvan kazališta, paradoksalnim obratima u radnji i ponašanju likova, npr. pri razrješenju ljubavnoga trokuta (Candida, 1894) ili u naoko nepomirljivu sukobu između oca, bogatoga tvorničara oružja, i kćeri, pripadnice Vojske spasa (Major Barbara, 1905), psihološki je, sociološki i etički precizno gradio likove koje je nerijetko držao glasnogovornicima različitih svjetonazora i ideologija.
Pigmalion
Oblikovao ih je u skladu sa svojom podjelom ljudi na filistre, idealiste i realiste i u skladu s tezom o djelatnoj prisutnosti »životne sile« u pojedincu, društvu i prirodi (utemeljenoj na vitalističkoj filozofiji F. Nietzschea, H. Bergsona i dr.).
Od ranijih, ibsenovski angažiranih drama, najpoznatije su Udovičke kuće (ili Kućevlasnici – Widowers’ Houses, 1892), o bogataškom izrabljivanju obespravljenih i siromašnih, Đavolov učenik (The Devil’s Disciple, 1897), o nužnosti prihvaćanja životnoga poziva, Zanat gospođe Warren (Mrs. Warren’s Profession, 1898), o intelektualnom razvoju i društvenom usponu mlade djevojke, plaćenima novcem što ga je njezina majka stekla vođenjem javnih kuća.
Na kazališnom repertoaru zadržale su se i njegove kostimirane satire o zapadnoj civilizaciji i njezinim lažnim idealima (Cezar i Kleopatra – Caesar and Cleopatra, 1898; Sveta Ivana – Saint Joan, 1923) te dvije travestije mitova.
Prva je o Pigmalionu, Pygmalion (1914), što kroz odnos profesora fonetike i prodavačice cvijeća, koja se zahvaljujući govornim vježbama preobražava u junakinju salona, donekle anticipira shvaćanje diskursa kao sredstva moći i »izvedbe identiteta« (djelo je 1956. adaptirano u mjuzikl Moja draga lady – My Fair Lady), a druga o Don Juanu, Čovjek i nadčovjek (Man and Superman, 1903), s dominantnim likom mlade žene kao utjelovljene »životne sile« i vješte osvajačice odabranoga muškarca.
Nepopravljivi idealist i osobenjak
Premda je vrhuncem svojega dramskog rada držao "metabiološku pentalogiju" o povijesti ljudskoga roda, kulture i društvenih institucija, dramu Natrag Metuzalemu (Back to Methuselah, 1921), koja počinje u Rajskom vrtu, a završava u tisućama godina dalekoj budućnosti, kritika i kazalište nisu prihvatili, kao ni veći broj njegovih kasnih drama.
Trajno je bio zaokupljen ekonomskim i političkim teorijama, stvaralačkom evolucijom, reformom engleskoga pravopisa i dr., sjedinjujući protuslovlja satiričara i mistika, oštra ali duhovita kritičara te nepopravljiva idealista i osobenjaka.
Sabrana djela objavljena su u 37 svezaka (1931–49); pisma (4 sveska 1965–88), glazbene kritike (3 sveska 1981) te kazališne kritike (4 sveska 1993).
Umro je 2. studenog 1950 godine u Ayot St. Lawrenceu.
“Ljudi koji kažu da se nešto ne može učiniti ne bi trebali prekidati ljude koji to već čine.”
“Ako nekad, jureći za srećom, nađete tu sreću, vi ćete, kao i ona starica što je tražila naočale, otkriti da vam je sreća sve vrijeme bila na nosu.”
“Budite uvijek čisti. Jer vi ste taj prozor kroz koji posmatrate svijet.”
“Demokracija je proces koji nam jamči da se nama neće vladati bolje nego što to zaslužujemo.”
“Tko ima volje, ima i načina.”
“Kad čovjek želi ubiti tigra, on to naziva sportom; kad tigar želi ubiti čovjeka, on to naziva okrutnošću.”
“Tko ne može promjeniti svoje misli, ne može promjeniti ništa.”
“Kritiku nekog najpogodnije je činiti pred ogledalom.”
“Moj način zbijanja šale je da kažem istinu. To je najsmješnija šala na svijetu.”
“Muškarci priželjkuju sve ono što nemaju, a žene samo ono što imaju druge žene.”
“Naposlijetku, i pogrešan put uvijek vodi negdje.”
“Neka vam pravilo bude da svom djetetu nikad ne dadnete knjigu koju ni sami ne biste pročitali.”
“Ne možete naučiti klizati a da ne budete smiješni… Životni led je klizav.”
“Ne zna ništa – misli da zna sve! Očigledno će imati karijeru političara.”
“Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast.”
“Nikada se ne hrvajte sa svinjama. Oboje se isprljate, ali svinjama se to sviđa.”
“Optimisti i pesimisti jednako doprinose društvu. Optimisti izume avion, pesimisti padobran.”
“Opasno je da budete iskreni ako niste i glupi. “
“Pitanja na koja je najteže dati odgovor jesu ona čiji je odgovor očigledan.”
“Pohlepa za novcem je izvor svog zla.”
“Potrudite se da dobijete ono što volite, jer će vas inače prisiliti da volite ono što dobijete.”
“Sva ljubav na svijetu čezne da progovori, samo se ne usuđuje, jer je strašljiva! To je tragedija svijeta.”
“Šutnja je najsavršeniji izraz prezira.”
“Što će reći povijest? Povijest će, gospodine, lagati kao i obično.”
“Vječni se rat vodi između onih koji su na svijetu zato da iz njega izvuku što veću korist i onih koji su tu zato da život na Zemlji učine što ugodnijim za sve ljude.”
“Žene naviknute da misle su žene na koje se obično ne misli.”
“Život izjednačuje sve ljude: smrt otkriva istaknute.”
“Životinje su moji prijatelji… a ja ne jedem svoje prijatelje.”
“Život nije pronalaženje sebe, život je stvaranje sebe.”
“Samo su glupani i geniji intelektualno neovisni.”
“Ne prestajemo se igrati zato što ostarimo; ostarimo zato što se prestanemo igrati”.
“Dom, kakav se podrazumijeva u današnjem svijetu, nam nije ništa prirodniji nego što je ptici kavez.”
“Inteligencija je najpravednije raspoređena stvar na svijetu – nitko se ne žali da je ima malo.”
“Čitav život sretan? Živ čovjek to ne bi mogao podnijeti. Bio bi to pakao na zemlji.”
