"Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske"

Preporodni književnik, sakupljač narodnih pjesama, kulturni i politički djelatnik fra Grgo Martić rođen je na današnji dan, 24. siječnja 1822. godine u selu Rastovački kod Posušja.

Rodom je od plemena Martića koji su bili poznati po tome što su imali veliki obiteljski križ na groblju koji je napravljen od kamena sa planine Zavelim.

S petnaest godina ulazi u franjevački red, u Zagrebu završava studij filozofije, a bogoslovije u mađarskom Stolnome Biogradu. Za svećenika je zaređen 1845. u Travniku, a služio je u različitim bosanskim mjestima, najveći dio života kao župnik u Sarajevu.

Martić se pridružio ilirskom pokretu prilikom boravka u Zagrebu, gdje postaje suradnik Danice i drugih listova (pod pseudonimom Ljubomir Martić Hercegovac). Pisao je lirske i epske pjesme, među kojima se ističe epski ciklus Osvetnici, o crnogorsko-osmanskim sukobima.

Po svom pjesničkom radu predstavlja najplodnijeg književnika 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini, a po djelu Osvetnici, koje će izlaziti kroz više od 20 godina u Zagrebu, Osijeku i Đakovu, dobio je naslov bosanski Homer.

Pisao je i djela religiozne tematike: Obrana Biograda godine 1456. Slavje sv. Ivana Kapistranskoga, Posvetnici, te putopise. Za povjesničare su zanimljiva Zapamćenja, što ih je po njegovu kazivanju zabilježio Janko Koharić.

Prevodio je i djela Homera, Racinea, Chateaubrianda, Tolstoja… Uz hrvatski jezik, govorio je latinski, talijanski, francuski, turski, mađarski i njemački.

Pročitajte još

Navršilo se 200 godina od rođenja fra Grge Martića

Za razliku od svojih suvremenika Ivana Mažuranića ili Petra Petrovića Njegoša, a koji su se proslavili epovima Smrt Smail-age Čengića i Gorski vijenac, stjecajem okolnosti ostao je Grgo Martić javnosti slabo poznat, a njegov rad nedovoljno priznat.

Što se tiče politike bio je na čelu franjevaca koji su se suprostavljali priključenju Bosne i Hercegovine Srbiji i Crnoj Gori te se zalagao za Austro-Ugarsku vlast nad tim područjem.

Fra Grgo Martić bio je jedna od najpovjerljivijih osoba austro-ugraske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali kada je postalo očito da Beč odbija te krajeve ujediniti s Hrvatskom, on se razočaran povlači iz političkoga života.

Poznat je po mudroj domoljubnoj izreci 1860. godine: "Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske".

Shvativši vremenom što velikosrpski krugovi planiraju, preusmjerio se prema idejama hrvatskog državnog prava, zbog čega je došao u sukob sa susjednim pravoslavcima i muslimanima.

Fra Grgo Martić preminuo je u samostanu u Kreševu 1905. godine. (Izvor: Povijest.hr)