"Tajanstvo stvari i života zebe, ne poznajem ništa, a najmanje sebe"
Na današnji dan, 12. studenog 1955. u Zagrebu je preminuo velikan hrvatskog pjesništva Tin Ujević.
Ovaj sjajni liričar rođen je u Dizdar kuli u Vrgorcu 5. srpnja 1891., a njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj krštenoj djeci davana dva imena.
Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.
Gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je na hrvatski jezik i književnost, a nakon toga i klasičnu filologiju te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao student, bio je pripadnik mlade generacije hrvatskih intelektualaca, politički aktivan.
Godine 1912. godine okrenuo se politici jugoslavenskog integralizma, zbog čega je nekoliko puta boravio u Beogradu. Nakon povratka u Hrvatsku 1912. godine uhićen je i kažnjen trogodišnjim izgonom, zbog čega je 1913. godine emigrirao u Pariz. Upravo je boravak u Parizu utjecao na Tinovo stvaralaštvo i njegov pogled na književnost.
Nakon što je emigrirao u Pariz nastale su zbirke pjesama Lelek sebra i Kolajna koje su objavljene 1920. i 1926. godine, nakon što se vratio u domovinu. Iz Pariza je redovno slao pjesme i članke u hrvatske časopise, zbog čega mu je deset pjesama uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika iz 1914. godine.
Osim što je napisao brojne pjesme, Ujević je pisao i brojne kritičke i političke tekstove. Većinu svojih književnih pogleda objavio je u esejima Oroz pred Endimionom te Sumrak poezije.
Godine 1930. preselio se iz Beograda u Sarajevo. U to je vrijeme objavio dvije zbirke pjesama koje pripadaju zrelijoj fazi stvaralaštva. Radi se o zbirkama poezije Auto na korzu i Ojađeno zvono.
Tin Ujević za života nije dobio niti jednu književnu nagradu, ali se zato mnoge književne svetkovine danas nazivaju njegovim imenom. Njegovim je imenom nazvana najveća hrvatska pjesnička nagrada "Tin Ujević".
Ujević je u svojim pjesmama stvorio snažne akcente osobne tragike, izrazio duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi te razvijao simbolične vizije svemirskih zvjezdanih prostranstava i čežnje za visinama.
Osim po književnom radu, ostao je zapamćen i po boemskom načinu života, bio je u središtu pozornosti posjetitelja boemskih kavana i gostionica, a osobenjačkim načinom života skrivao je tajnu svoje intimnosti.
