Prije 30 godina preminuo jedan od najvećih pjesnika Jugoslavije

Sjajni pjesnik Vasile "Vasko" Popa preminuo je u Beogradu prije 30 godina, 5. siječnja 1991. godine.

Iako se radi o jednom od najvećih srpskih pjesnika, uostalom najprevođeniji je srpski pjesnik u drugoj polovini 20. stoljeća, Popa u neku ruku pada u zaborav.

Vasko Popa bio je rumunjskog porijekla, rođen je 29. lipnja 1922. godine u mjestu Grebenac kraj Bele Crkve u Vojvodini. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u obližnjem Vršcu.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je zatvoren u njemačkom koncentracijskom logoru u Zrenjaninu (tadašnjem Bečkereku).

Predeli

“U osmehu”
U uglu usana
Pojavio se zlatan zrak
Talasi sanjare
U šipražju plamenova

Plavooke daljine
Savile se u klupče
Podne mirno sazreva
U samom srcu ponoći
Gromovi pitomi zuje
Na vlatima tišine

Studirao u Beogradu, Bukureštu i Beču, diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1949); bio urednik izdavačke kuće Nolit (1954–79).

Od 1950. objavljivao je pjesme u Književnim novinama i Borbi.

Pod utjecajem narodne poezije te nadrealizma, u pjesmama je spajao elemente groteske, fantastike i dosjetke; teme su pjesama nebeski i podzemni svjetovi te mitovi iz podsvijesti i svakodnevice - može se o njemu pročitati u različitim izvorima.

Slaganjem usmenoga naslijeđa, aforizama, poslovica i zagonetki stvorio je moderan pjesnički jezik, sažet i lapidaran.

Očiju tvojih da nije

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

Za života je objavio osam zbirki, koje čine krug i nose znamenja: Kora (1953), Nepočin-polje (1956), Sporedno nebo (1968), Uspravna zemlja (1972), Vučja so (1975), Kuća nasred druma (1975), Živo meso (1975) i Rez (1981); a prevedene su na pedesetak jezika, a i sam Popa prevodio je s francuskog jezika.

U Vršcu je 29. svibnja 1972. godine osnovao Književnu općinu Vršac (KOV) i pokrenuo neobičnu biblioteku na dopisnicama, nazvanu „Slobodno lišće“. Iste godine izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umketnosti. Jedan je od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umjetnosti (14.12.1979.) u Novom Sadu.

Priredio je antologije narodnih pjesama (Od zlata jabuka, 1958), pjesničkoga humora (Urnebesnik, 1960) i pjesničkih vizija (Ponoćno sunce, 1962).

Nazivan je za života jezičkim čudotvorcem i posljednjim velikim originalnim pjesnikom.

Bez tvojih pogleda
-Daleko u nama 23-

Bez tvojih pogleda reka sam
koju su napustile obale.

Vetar me za ruku vodi,
tvoje ruke odsekao je suton,
bele ulice preda mnom beže.

I prsti se klone moga čela
na kome se svet zapalio.

Reči su mi u travu zarasle,
tišina ti je raznela glas,
stvari mi siva leđa okreću.

Po tami moga tela
opaka svetlost šestari.

Prvi je dobitnik Brankove nagrade, ustanovljene u Srijemskim Karlovcima u spomen na pjesnika Branka Radičevića.

Dobitnik je i Zmajeve nagrade, Austrijske državne nagrade za europsku književnost, nagrade za poeziju “Branko Miljković”, te književne nagrade “Skender Kulenović”.

Njemu u čast ustanovljena je Nagrada “Vasko Popa”.

Kao i većina manjinskih književnika na ovim prostorima, Vasko Popa ostaje trajna i neupitna poetska veličina za ljubitelje pisane riječi, a službeni umjetnički establišmenti imaju 'pametnijega posla'...

Odlazak

Nisam više tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu više nisam

Neka uđu
Neka pregledaju neka pretraže

Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opušci jevtinih snova
U pepeljari se dime
Nisam više tu

Privezan čamac njiše se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih reči
U oblačnom grlu visi
Nisam više tu

S mesta se nisam pomerio
Ali sam već daleko
Teško da će me stići