Danilo Kiš - Čovjek koji je uzburkao književnost

Danilo Kiš (1935-1989), jedan od najvećih autora u čijim djelima je sažeta sva gorčina surovog 20. stoljeća, umro je na današnji dan, 15. listopada 1989. godine.

Pisao je njegovanim stilom, s moderno shvaćenom fabulom.

Diplomirao je svjetsku književnost na sveučilištu u Beogradu. Bio je dramaturg beogradskog kazališta "Atelje 212" i lektor u Strasbourgu, Bordeauxu i Lilleu.

Danilo Kiš je napisao čuvene romane: "Psalam 44", "Mansarda", "Bašta, pepeo", "Peščanik" i "Grobnica za Borisa Davidoviča". Poznate su njegove knjige pripovijedaka: "Rani jadi" i "Enciklopedija mrtvih", drama "Elektra 70", te polemički spis "Čas anatomije".

Dok je radio na sveučilištu u Bordeauxu nastala je knjiga "Grobnica za Borisa Davidoviča". Ovo djelo uzburkalo je književnu kritiku i podijelilo čitateljsku publiku na one koji su ga hvalili i one koji su ga smatrali plagijatorom.

Kiš je pokušao objasniti suštinu knjige u polemici "Čas anatomije". Poslije toga se, razočaran, odlučio na dobrovoljno izgnanstvo.

Kiš se vratio u Francusku i u tom razdoblju nastaju njegova djela "Noć i magla", "Homo poetikus" i "Enciklopedija mrtvih".

Evocirajući uspomene, pisao je o obitelji Sam, napisao je obiteljsku kroniku koja prati život nekoliko generacija.

Bio je opsjednut iskustvima iz djetinjstva, užasima Holokausta, nestankom oca Židova, uspomenama na teško ratno djetinjstvo.

Kiš je dobitnik nagrada "Skender Kulenović" i francuskog ordena "Vitez umjetnosti i književnosti". Bio je dopisni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.

Danilo Kiš je uveo samosvojan stil u književnost - dokumentarno-poetski pravac u kojem je miješao povijesne i biografske činjenice s imaginacijom.

Umro je 15. listopada 1989. u Parizu, gdje se jedno vrijeme i liječio. Sahranjen je u Beogradu u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.