Prije 140 godina umro je velikan ruske proze impresioniran modernim Zapadom

Ruski književni velikan Ivan Sergejevič Turgenjev (ruski Ива́н Серге́евич Турге́нев) preminuo je na današnji dan prije 140 godina, 3. rujna 1883. u Bougivalu, Francuska.

Rođen je u ruskom gradu Orelu 9. studenog 1818. godine. Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike.

Nakon 1847. živio pretežno na imanju francuske pjevačice Pauline Viardot-García.

U časopisu Sovremennik objavio je 1847. prvi ogled iz knjige Lovčevi zapisi (Zapiski ohotnika, 1852), u kojoj u novelama, okupljenima oko lirskoga pripovjedača, niže poetizirane likove talentiranih ruskih seljaka, kao i opise prirode, šuma i stepa srednje Rusije, paradigmatske za ruski prostor.

Poznatija njegova djela su zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.), romani Rudin (1856.), Plemićko Gnijezdo (1859.), Očevi i djeca (1862.) zatim zbirke crtica Pjesme u prozi (1878.) i Senilia (1882.).

Pročitajte još

Vlastelin koji je postao klasik ruske i svjetske proze

Zajedno s mlađim kolegama Dostojevskim i Tolstojem je bio od ključnih pisaca koji je u velikoj mjeri doprinio da ruska književnost dobije svjetski status.

Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. stoljeća.

Turgenjevljevi romani odlikuju se čvrstom strukturom; u središtu je pripovjedačeve pozornosti socijalno i psihološki motiviran karakter, koji se suodnosi s drugim likovima (osobito su uspješne poetizacije ženskih likova), ali redovito postaje gubitnikom zbog nedostatka volje i energije.

Zbivanje se najčešće odvija na vlasteoskom imanju (rus. usad’ba), a prate ga pjesnički opisi prirode, niz "romantičnih" veduta s Rajne, pa i poetizacija urbanih cjelina (Venecija).

Turgenjev je bio impresioniran modernim društvom u Zapadnoj Europi, pa se u domovinu vratio kao "zapadnjak", što je bila sušta suprotnost tadašnjem "slavenizmu", i vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo.