Nekome je zapisano u zvijezdama, a njemu u stolici za ljuljanje...
Jack Kerouac, možda i najznačajnije ime beat generacije, rođen je na današnji dan, 12. ožujka 1922. godine u tvorničkome gradiću Lowellu, Massachusetts
Pravim imenom Jean-Louis Kérouac na svijet je došao u radničkoj obitelji kvebečkih doseljenika kanadsko-francuskoga i bretonskoga podrijetla.
Engleski je jezik počeo učiti tek kao šestogodišnjak, govoreći dotad francuskim jezikom kvebečkoga narječja (joual).
Rano mu je djetinjstvo obilježila smrt brata Gerarda (posvetio mu je roman Vizije Gerarda – Visions of Gerard, 1963) te religiozno iskustvo koje će mu biti glavnim kasnijim životnim i književnim nadahnućem.
Dobivši stipendiju kao vrstan sportaš, kratko je studirao u New Yorku (University of Columbia), no zbog neslaganja s trenerom i zdravstvenih problema prekinuo je sportsku karijeru i studij.
U New Yorku se potom družio s američkim pjesnikom Allenom Ginsbergom i piscem Williamom Sewardom Burroughsom, koji će mu ostati bliskim cjeloživotnim prijateljima, dijeleći s njima prijezir prema konformizmu, materijalizmu i samozadovoljstvu američkoga poslijeratna razdoblja.
Radio je potom razne, mahom privremene poslove, te vrlo kratko služio u mornarici (gdje je 1942. napisao prvi roman More i ja smo braća – The Sea Is My Brother; objavljen postumno 2011), ne mogavši se prilagoditi strogoj vojničkoj disciplini.
Prepoznat kao vodeća osobnost beat pokreta te kontroverzni simbol novih društvenih kontrakulturnih vrijednosti, književnu je slavu i široku čitanost s kraja 1950-ih i 1960-ih doživio većinom kao opterećenje, odavajući se porocima, osobito alkoholu, od posljedica kojih je i preminuo.
Zapisano u stolici za ljuljanje
(...) Ovaj lijepi bijeli grad
Na drugoj obali ove zemlje
Neće mi više biti
Dostupan
Vidjeh nebo kako promiče
Rekoh “Ovo je Kraj”
Jer bijah umoran
od svih tih nagovještaja.
A kad vam
zatrebam
Pozovite me
biti ću na drugoj
obali
I čekati
u predvorju kraja.
San Francisco Blues
Zapisan u stolici za ljuljanje
U Hotelu Cameo
U četvrti beskućnika u San Franciscu
Tisuću devetsto pedeset četvrte.
(iz zbirke SAN FRANCISCO BLUES, prepjev Vojo Šindolić)
Kerouacov drugi roman Na cesti (On the Road, 1957) najistaknutije je ostvarenje beat generacije i jedan od zapaženijih američkih romana druge polovice XX. stoljeća.
Iako je bilješke počeo raditi već potkraj 1940-ih, roman je, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja, napisao za tri tjedna u travnju 1951. na 37 m dugačkome smotuljku papira, kako bi stvarao bez prekida u intenzitetu i ritmu pisanja.
Djelo je to izrazite autobiografske podloge, podijeljeno u pet dijelova. U njem glavni junak, pripovjedač Sal Paradise opisuje nekoliko putovanja Sjedinjenim Američkim Državama u društvu karizmatičnoga sitnog kriminalca i vrsnog vozača Deana Moriartyja (oblikovanoga prema osebujnoj figuri beat generacije Nealu Leonu Cassadyju), protejskoga lika "svete lude", utjelovljenja filozofije beat pokreta stalne stimulacije osjetila i ekstremnih duševnih stanja u potrazi za istinskim životom.
Egzistencijalističko traganje za »izgubljenim blaženstvom« dvojicu prijatelja dovodi u različite pustolovne situacije, mahom povezane sa slušanjem jazz-glazbe, odavanjem seksu, alkoholu i drogama.
U romanu su prikazani i odnosi s ostalim predstavnicima beat generacije (Ginsberg se primjerice pojavljuje u liku Carla Marxa, Burroughs kao Stari Bull Lee)...
Pisao je i poeziju (posmrtno objavljene zbirke Raštrkane pjesme – Scattered Poems, 1971; Stari ponoćni anđeo – Old Angel Midnight, 1973; Knjiga haiku pjesama – Book of Haikus, 2003., i dr.), među kojom se ističe poema Blues Méxica (Mexico City Blues, 1959), te eseje i književne kritike (zajedno s novelama objavljene posmrtno 1993. u knjizi Dobra plavuša i druga djela – Good Blonde & Others).
Kerouac je umro je 21. listopada 1969. godine u St. Petersburgu, Florida.
ZANIMLJVOSTI O JACKU KEROUACU (engl.)
