Prvi nobelovac među kantautorima navršava 80 godina

Robert Allen Zimmerman, američki nobelovac, poznatiji kao Bob Dylan, danas navršava 80 godina.

Rođen je 24. svibnja 1941. godine u lučkome gradu Duluthu, u američkoj saveznoj državi Minnesoti.

Odrastao je u rudarskome gradiću Hibbingu gdje je, pod utjecajem glazbe Hanka Williamsa i Elvisa Presleya, započeo svirati gitaru. Tijekom studija na Sveučilištu u Minnesoti (University of Minnesota) kretao se u boemskim krugovima otkrivši beat-pjesništvo i glazbu Woodyja Guthrieja, koji je na njega presudno utjecao.

U siječnju 1961., promijenivši prethodno prezime u Dylan (vjerojatno prema pjesniku Dylanu Thomasu), pristigao je u New York, gdje je zatim uspješno nastupao na folk-sceni umjetničke četvrti Greenwich Village.

Ovaj američki pjevač, skladatelj i pjesnik jedan je od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960-ih godina. Prvi glazbenik koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi njegova vremena, govorio o problemima religije i vjere općenito, te pjevao o ljubavi.

Najpoznatije su njegove pjesme Blowin' in The Wind, The Times They Are a-Changin', Like a Rolling Stone, Just Like a Woman, All Along the Watchtower, Lay Lady Lay i druge.

Utjecaj Boba Dylana na rock glazbu je ogroman. Prvi je inzistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom (na primjer Lou Reed iz The Velvet Underground).

Jedan je od prvih koji je svirao folk rock (na što ga je potakla obrada njegove pjesme Mr Tambourine Man grupe The Byrds) te country rock i americanu (na albumima The Basement Tapes iz 1967./1975. godine, John Wesley Harding iz 1968. godine i Nashville Skyline iz 1969. godine). U ljeto 1963. prvi je put nastupio, uz Joan Baez kao najistaknutiji onodobni folk-izvođač, na folk-festivalu u Newportu (Newport Folk Festival).

Albumom Bringing It All Back Home (1965), snimljenim uz pomoć pratećega sastava, s akustične je instrumentacije djelomično prešao na električnu, a folk-glazbu spojio s rockom, što mu je dio publike zamjerio.

O Dylanovu raskidu s folk-glazbom i negodovanju publike na turneji po Velikoj Britaniji 1965. godine Donn Alan Pennebaker snimio je dokumentarni film Ne okreći se (Donʼt Look Back, 1967).

Prelaskom na električnu instrumentaciju snimio je album Highway 61 Revisited (1965), široke popularnosti i znatna glazbenog utjecaja; šestominutni hit-singl s toga albuma, skladba 'Like a Rolling Stone', kojom je zadobio konačnu potporu rock-publike, moderno je ostvarenje koje je već trajanjem, kao i osebujnom uporabom glazbene strukture, uputilo na nove smjerove oblikovanja popularnoglazbenih djela.

Dylan je i vlasnik prvog dvostrukog albuma u povijesti (Blonde on Blonde iz 1966. godine) a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom The Band razlog nastanka bootleg albuma The Great White Wonder (1969.), prvog bootlega u povijesti rock glazbe.

Pošto je u ljeto 1966., na vrhuncu popularnosti, doživio prometnu nesreću na motociklu, povukao se u svoj dom u Woodstocku, gdje mu se 1967. pridružio 'prateći' sastav The Band (njihova je povremena suradnja u studiju te godine objavljena 1975. na albumu The Basement Tapes).

Od daljnjih albuma izdvajaju se dvostruki koncertni Before The Flood (1974), Blood on the Tracks (1975), vrsni album većinom ljubavnih skladbi (»Idiot Wind«, 'Simple Twist of Fate', 'Tangled Up in Blue') i Desire (1976), s pjesmama političkih ('Hurricane'), te ljubavnih motiva ('One More Cup of Coffee', 'Sara'), kao i osebujnim aranžmanima s pratećim zvukom violine.

Albumi s kraja 1970-ih te s početka 1980-ih (Street-Legal, 1978; Slow Train Coming, 1979., Grammy za najbolju mušku vokalnu izvedbu), motiva i tema većinom nadahnutih Dylanovim obraćanjem na kršćanstvo 1979., slabija su ostvarenja.

Dylan je 1988. uvršten u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame), a 1989. objavio je album Oh Mercy, najuspjeliji nakon albuma Desire.

Nakon osrednjih akustičnih albuma s početka 1990-ih, nadahnutih tradicijom folk-glazbe i blues-glazbe (Good As I Been To You, 1992; World Gone Wrong, 1993., Grammy za najbolji tradicionalni folk-album), slijedilo je iznimno ostvarenje Time Out of Mind (1997., Grammy za najbolji album te najbolju vokalnu izvedbu).

Otada Dylan, gotovo bez iznimke, snima vrsne albume većinom ukorijenjene u američkoj tradicionalnoj glazbi (blues, folk, roots), spojenoj s elementima rocka i rockabillyja, uz naglašenu emocionalost i oporost njegova vokala: Love and Theft (2001., Grammy za najbolji suvremeni folk-album), Modern Times (2006., Grammy za najbolji suvremeni folk-album te najbolju rock vokalnu izvedbu), Together Through Life (2009), Tempest (2012).

Sklada i filmsku glazbu, npr. za vestern Pat Garrett i Billy the Kid (Pat Garrett and Billy the Kid, 1973) Sama Peckinpaha, sa svjetskom uspješnicom »Knockin’On Heaven’s Door« (u filmu je i nastupio u sporednoj ulozi), te skladbu »Things Have Changed« za film Zlatni dečki (Wonder Boys, 2000) Curtisa Hansona (Oscar i Zlatni globus 2001. za najbolju pjesmu).

Bob Dylan svira gitaru, usnu harmoniku i glasovir. U četrdeset i pet godina umjetničkog rada objavio je 44 albuma.

Snimio je više od 500 pjesama od kojih su mnoge postale američkim društvenim himnama svojega doba; Allen Ginsberg, koji je s Dylanom čitao poeziju na turnejama 1970-ih, smatrao je kako je Dylan svojom poezijom potvrdno odgovorio na pitanje "može li se značajna umjetnost stvarati na džuboksu", tj. na radiju ili ploči.

Ta je usmena poezija objavljena u dvjema knjigama sabranih stihova (Stihovi 1962–1985 – Lyrics 1962–1985, 1986; Stihovi 1961–2012 – The Lyrics 1961–2012, 2016), a odlikuju je akcenatska versifikacija, složeniji sklopovi rima, opkoračenja i prebacivanja, supostavljanje raznovrsnih registara, od biblijske retorike do suvremenog slanga, apokaliptična ironija i narativni rezovi.

Osvojio je Nobelovu nagradu za književnost 2016. godine "za stvaranje novih poetskih izražaja unutar velike američke tradicije pjesama", te tako postao jedini glazbenik kojemu je to uspjelo. (izvori: Hrvatska enciklopedija i Wikipedija)