Marjane Satrapi, autorica kultnog 'Persepolisa' umrla je od tuge

Iz ureda francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u četvrtak je priopćeno da je u 56. godini umrla Marjane Satrapi, francusko-iranska autorica i ilustratorica koja stoji iza popularne serije grafičkih romana i filma Persepolis.

Persepolis je priča o odrastanju autorice u Teheranu tijekom Islamske revolucije 1979., prije nego što su je roditelji poslali u Europu. Bila je otvorena kritičarka iranske teokratske vlade i zagovornica ženskih prava, piše tPortal.

Ljubav života

''Njezina smrt označava gubitak vodeće osobe u francuskoj kulturi i umjetnice duboko posvećene slobodi'', priopćeno je iz Macronovog ureda, uz naglasak kako je Satrapi bila ''velika umjetnica koja je djetinjstvo u Iranu pretvorila u univerzalnu basnu''.

Hvaljena autorica ''umrla je od tuge nešto više od godinu dana nakon smrti Mattiasa Ripe, svog supruga i ljubavi njezina života'', rekla je njezina obitelj novinskoj agenciji AFP.

Ripa, švedski producent, glumac i scenarist, preminuo je u travnju 2025. godine. Satrapi je nakon njegove smrti osnovala zakladu "Mattias and Marjane Ripa-Satrapi Cinema Foundation" za pomoć stranim studentima filma u Parizu, a vlastitu tugu u posljednjih godinu dana dokumentirala je objavama na Instagramu s porukom: "Jer sam izgubila ljubav svog života".

Satrapi je bila poznata kao otvorena kritičarka iranske teokratske vlade, a njezini grafički romani, među ostalim, bavili su se ograničenjima koja je nametnulo iransko islamsko vodstvo nakon iranske revolucije, u kojoj je srušena dinastija Pahlavi otprilike desetljeće nakon što se autorica rodila.

Milijuni primjeraka Persepolisa

U Francusku je stigla sredinom 1990-ih, prije nego što je 2006. godine dobila francusko državljanstvo, navodi AFP.

Milijuni primjeraka Persepolisa prodani su od objavljivanja serije početkom 2000-ih, a to je Satrapi učinilo jednom od najprodavanijih iranskih autorica na svijetu.

Također je postala prva žena nominirana za Oscara za animirani film za popularnu adaptaciju svoje serije.

Uz "Perzepolis" Satrapi objavila je grafički roman "Piletina sa šljivama" ("Poulet aux prunes"), inspiriran tragičnom sudbinom svog prastrica, vrsnog glazbenika koji je izgubio volju za životom nakon što mu je supruga uništila voljenu violinu, a on je i adaptiran u igrani film 2011. godine. Režirala je i crnu komediju "Glasovi" (2014.) s Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi serijskog ubojice, a zatim i biografski film "Radioaktivna" (2019.) s Rosamund Pike u ulozi znanstvenice Marie Curie. Njezin posljednji film bila je crna komedija pod nazivom "Dragi Pariz" iz 2024. godine.

Život u opasnosti

Rođena 1969. u Rashtu, a odrasla u Teheranu, Satrapi je potjecala iz intelektualne obitelji više srednje klase. Njezini roditelji bili su ljevičarski aktivisti koji su se borili protiv represije prvo pod vlašću šaha, a zatim i pod teokratskim režimom ajatolaha Homeinija, piše Večernji list. Od malih nogu poticali su je da bude svoja, hrabra i da propituje autoritete. Njezino djetinjstvo obilježila je Islamska revolucija 1979. i uspostavljanje Islamske Republike, a zbog svoje buntovne prirode, odbijanja nošenja hidžaba i ljubavi prema zabranjenoj zapadnoj glazbi i umjetnosti život joj je bio u opasnosti. Zabrinuti za njezinu sigurnost, roditelji su je s četrnaest godina poslali na školovanje u Beč, čime je započeo njezin život u egzilu.

Nakon života u Austriji, nakratko se vratila u Iran, no 1994. godine trajno se preselila u Pariz. Međutim, Satrapi je govorila: "Iran zovem domom jer bez obzira na to koliko dugo živim u Francuskoj, i unatoč činjenici da se osjećam i Francuskinjom, za mene riječ 'dom' ima samo jedno značenje - Iran".

Ne bojati se u životu

Cijeloga života, Satrapi je nastavila otvoreno kritizirati iranski teokratski režima te zagovarati ljudska prava i prava žena.

Nakon smrti Mahse Amini 2022. i izbijanja prosvjeda pod sloganom "Žena, život, sloboda", postala je jedan od najvidljivijih međunarodnih glasova tog pokreta. S dvadesetak drugih umjetnika, aktivista i novinara, surađivala je i na grafičkom djelu "Žena, život, sloboda" (2024.) kojim su dokumentirali borbu iranskog naroda.

Organizirala je prosvjede u Parizu i oštro kritizirala, kako je smatrala, licemjernu politiku Zapada pa je tako prošle godine odbila primiti najviše francusko odlikovanje, Legiju časti, zbog francuske politike prema Iranu.

"Naučila sam u životu ne bojati se", izjavila je jednom. "Nije da ne osjećate strah, osjećate ga, ali onda odlučite je li vam stalo do njega ili ne".