Pero Zubac otkrio kako su nastale Mostarske kiše

Pjesnik Pero Zubac u svibnju je napunio 81 godinu, a "Mostarske kiše" u listopadu 61. godinu. Gostujući nedavno u Prijedoru, gdje je bio sudionik "Književnih susreta na Kozari", publici je recitirao pjesmu koja je obilježila njegov život i književni vijek.

U stihovima i sjećanjima prizivao je Svjetlanu i oživljavao davne uspomene na Mostar, Stari most i Neretvu. Prisjetio se kako je nastala ova poznata poema.

"Pjesma je napisana jedne noći, jedne večeri, u rujnu 1965. godine. Imao sam devetnaest i pol godina", počinje Zubac prisjećanje na davne godine i sjetnu priču o prohujalom vremenu.

U Novom Sadu

Sve se događalo u novosadskoj Ulici maršala Tita broj 10. Rade Tomić, prijatelj Pere Zupca, imao je ključeve prostorija Saveza omladine, u kojima su bile i pisaće mašine. Tu je, sasvim spontano, nastala poema, svojevrsna himna jednoj mladosti.

"Rade je nešto pisao, a ja sam ga čekao da idemo u kavanu. Kad mi je dosadilo čekanje, pitam Radu gdje ima još papira i indiga, dobio sam inspiraciju za pjesmu, a on kaže: 'Evo ti samo papir, nema indiga za preslikavanje.' 'Da i ja nešto napišem', rekoh. Uvukao sam papir u mašinu i počeo pisati. Stih po stih, jednu po jednu stranicu. Ispisah tako osmu, pa devetu… Pisao sam je od devet do 11 navečer", ispričao je Zubac.

Iste noći, oko ponoći, omotnicu s poemom "Mostarske kiše" Rade i Pero ubacili su u poštanski sandučić i poslali zagrebačkom časopisu za kulturu "Telegram". Poema je objavljena 8. listopada 1965. godine.

Ne bih je mogao ponoviti

"Ne bih mogao ponoviti, ponovno je napisati, jer se to ne može ponoviti", govorio je Zubac, koji se nije potpisao kao Pero, nego kao Perica Zubac.

Tko je Svjetlana, koju je "volio u Mostaru jedne jeseni", je li ona doista postojala u pjesnikovu životu ili je to ime nastalo u mašti, često je pitanje. Odgovor je sasvim jasan. Svjetlana je, objašnjava, lirska sinteza četiriju, a možda i više djevojaka u koje je bio zaljubljen u dvadesetim godinama. Među njima je pjesnikova supruga Dragana Vajdić iz Novog Sada, s kojom ima dvojicu sinova.

"Mostarske kiše" prevedene su na dvadesetak jezika. Za autora je osobito dojmljiv prijevod na ruski jezik u časopisu "Rabotnici" 1988. godine, u tadašnjem Sovjetskom Savezu, u nakladi od devetnaest i pol milijuna primjeraka., pišu Nezavisne novine.