Kakva je povezanost smrti Marka Twaina s Halleyjevim kometom?

Na današnji dan, 21. travnja 1910. godine umro je Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens. U trenutku smrti bile su mu 74 godine života, a preminuo je u gradiću Reddingu u američkoj saveznoj državi Connecticut.

Posebnu zanimljivost u vezi s Markom Twainom predstavlja dovođenje u izravnu vezu njegovog rođenja i smrti s pojavljivanjem Halleyevog kometa.

Naime, Twain se rodio 30. studenog 1835. godine u Floridi, Missouri, u doba kad je Halleyev komet bio blizu Zemlje (16. studenog te godine bio je Halleyev komet u perihelu tj. najbliže Suncu).

Isto tako, Twain je umro upravo u razdoblju prvog sljedećeg dolaska tog kometa u blizinu Zemlje (u perihelu je Halleyev komet bio 20. travnja 1910. godine, tj. samo jedan dan prije Twainove smrti).

Proslavljeni američki književnik odrastao je uz obale rijeke Mississippi, a obrazovanje je nakon 12. godine života stjecao uglavnom u tiskarama i novinskim redakcijama. 

Radio je mnoge poslove: bio tiskarski šegrt (od 1848), putujući tiskarski slagar (od 1853); pomoćnik riječnoga pilota na Mississippiju (1856), riječni pilot (1859).

Nakon izbijanja građanskoga rata (1861) otišao na američki zapad te se okrenuo humorističnim novinskim vrstama, uzevši 1863. pseudonim (mark twain: pilotska oznaka za 12 stopa dubine).

Proslavio se humoreskom Slavna skočižaba iz Calaveraskog okruga (The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County, 1865) te nizom humoreski i kratkih priča nadahnutih usmenom tradicijom (tzv. tall tales – lovačke priče) kao i humorističnim putopisnim crticama s puta od Californije do New Yorka, a potom iz Europe i Palestine (sakupljenih u knjizi Naivčine u inozemstvu – The Innocents Abroad, 1869).

Njima je jasno pokazao svoj stil zasnovan na majstorskoj izmjeni ozbiljnih i komičkih dijelova, varijacijama tipova komike (od pučkoga žargonskog humora do stilskih parodija) i autorskoj poziciji pronicava američkoga zapadnjaka koji slikovito i otvoreno opisuje strane običaje i satirizira američke turiste. 

Popularnost je dodatno proširio duhovitim javnim predavanjima te osobito romanima Pustolovine Toma Sawyera (The Adventures of Tom Sawyer, 1876) i Pustolovine Huckleberryja Finna (The Adventures of Huckleberry Finn, 1884), kojima je stekao status prvog autohtonog američkog romanopisca, neovisna o europskom naslijeđu i utjecajima.

Podjednako su popularni bili i njegov roman za mladež s radnjom u tudorskoj Engleskoj Kraljević i prosjak (The Prince and the Pauper, 1881), satirično-povijesni roman o tipičnom pragmatičnom Amerikancu na arturijanskom dvoru Yankee na dvoru kralja Arthura (A Connecticut Yankee in King Arthur’s Court, 1889), te nostalgijom prožeti memoarski zapisi Život na Mississippiju (Life on the Mississippi, 1883).

Potkraj stvaralaštva varirao je svoje teme (romani Tragedija glupana Wilsona – The Tragedy of Pudd’nhead Wilson, 1894; Tom Sawyer u inozemstvu – Tom Sawyer Abroad, 1894; Osobna sjećanja Ivane Orleanske – Personal Recollections of Joan of Arc, 1895; Tom Sawyer, detektiv – Tom Sawyer, Detective, 1896; zbirka priča Novčanica od milijun funti i druge nove priče – The £1,000.000 Bank-Note and Other New Stories, 1893).

Priče u zbirci Čovjek koji je pokvario Hadleyburg i druge priče i skice (The Man That Corrupted Hadleyburg and Other Stories and Sketches, 1900) i nedovršeni roman Tajanstveni stranac (The Mysterious Stranger, 1916) odlikuju se rastućom gorčinom, pa i pesimističnim gledanjem na čovjeka. (Izvori: Povijest.hr i Enciklopedija.hr)