Dvadeset godina od smrti zaboravljenog mostarskog pjesnika
Prije 20 godina preminuo je pjesnik i novinar Nenad Valentin Borozan.
Rođen 31. prosinca 1949., u Mostaru je završio Pedagošku akademiju. Objavio je knjige pjesama: Osipalo se proljeće (Metković, 1971), Sudbine i bezbrižja (Mostar, 1985), Put do dana (Mostar, 1980), Boj i svjedokinja (Mostar, 1985), Oštrica stud (Mostar, 1987), Svir po sjenama (Mostar, 1995), Molitva s anđelom (Mostar, 1998), Lišce, teret od zrcala (Zagreb, 2002). Poeziju, prozu, književne kritike i razgovore objavljivao je na radiju i televiziji te u tridesetak listova i časopisa: »Forum«, »Hrvatsko slovo«, »Književna Rijeka«, »Marulić«, »Horizont«, »Tomislav«, »Mogućnosti«, »Motrišta«, »Hrvatska misao«, »Osvit«.
Njegove pjesme prevođene su na njemački, francuski, slovenski, albanski, bugarski i turski. Sudjelovao je na brojnim književnim večerima i manifestacijama u Mostaru, Zagrebu, Splitu, Vukovaru, Rijeci, Puli, Vrgorcu, Podstrani, Kninu, Dubrovniku, Remscheidu, Bruxellesu...
Uvršten je u antologije i panorame hrvatskoga pjesništva.
Nenad Valentin Borozan bio je član Matice hrvatske, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, Društva hrvatskih književnika i Društva književnika Herceg-Bosne, Hrvatskoga novinarskog društva i Udruge hrvatskih novinara u Bosni i Hercegovini.
Za knjigu Lišće, teret od zrcala (Ceres, Zagreb, 2002) prošle je godine dobio književnu nagradu Antun Branko Šimić Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, a ove godine nagradu Društva hrvatskih književnika Jurini jablanovi, nagradu za promicanje hrvatske riječi, koja mu je trebala biti svečano predana u studenome 2003. godine.
No, Borozan je preminuo 21. listopada 2003.
što si srce, ako ne možeš ništa.
ulovljena u galopu između
stupice i odsutna napjeva, lutnjo.
noć je slučajna a vojne dohode
pred tvoj plač, slomljenu luč.
žmirkavo gradivo vidik
umjesto perom, svirepo mačem
odvaja. nije to mjera tajnog,
melem draškajući, scrni rasijano.
kuda se propinješ lebdiva zemljo.
tajeći iznova
anđelu prag.
