Danilo Kiš, jedan od književnika koji su obilježili i nadrasli svoje doba

Danilo Kiš, srbijanski književnik židovskog podrijetla, rođen je na današnji dan, 22. veljače 1935. u Subotici.

Otac Eduard bio je višei inspektor državnih željeznica i autora "Jugoslavenskog voznog reda željezničkog, autobusnog, brodskog i zračnog prometa", a majka Milica Dragićević bila je Crnogorke s Cetinja. Roditelji su mu se upoznali kad mu je mati bila u posjetu sestri u Subotici.

Osnovnu školu pohađao je u Mađarskoj, a gimnaziju na Cetinju. Njegov je otac uhićen 1944. godine u jednoj antisemitskoj raciji i odveden u Auschwitz, gdje je ubijen zajedno s tisućama drugih Židova.

Ostatak obitelji Crveni križ odvodi u Crnu Goru, na Cetinje, u zavičaj Danilove majke. Tu Danilo dovršava gimnazijsko školovanje. Godine 1954. upisao se na Filozofski fakultet Sveučilišta u Beogradu, a 1958. godine diplomirao je na novoosnovanoj skupini za opću književnost, čime je postao njezin prvi diplomant.

Rano se dokazao kao vrsni prevoditelj s francuskog i mađarskog jezika. Godinama je živio kao književnik i prevoditelj, a jedno vrijeme je vodio i međunarodnu suradnju u Udruzi književnika Srbije.

Niz godina radio je i kao lektor za srpsko-hrvatski jezik i književnost u Strasbourgu, Bordeauxu i Lilleu. Za dopisnog člana Srpske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1988. godine.

Danilo Kiš je pisao pripovijetke, romane, drame, pjesme, eseje i polemičke rasprave, a prevodio je s ruskog, mađarskog, francuskog i engleskog jezika. Njegova prva knjiga objavljena je 1962. godine, a sadrži dva kratka romana: Mansarda i Psalam 44. Najviša čitateljska priznanja i istinsku slavu dobio je za roman Bašta, pepeo (1965.).

Sabrana djela Danila Kiša, objavljena 1983. godine, obuhvaćaju deset svezaka. To su: Mansarda, Psalam 44, Rani jadi, Bašta, pepeo, Peščanik, Noć i magla, Grobnica za Borisa Davidoviča, Čas anatomije, Homo poeticus i Enciklopedija mrtvih.

Posmrtno su mu objavljene knjige: Život, Literatura, Gorki talog iskustva, Pjesme i pripjevi, Lauta i ožiljci.

Posljednjih godina života živio je kao književnik u Parizu i Beogradu. Umro je u Parizu 15. listopada 1989. godine od raka pluća koji mu je dijagnosticiran u jesen 1986. godine. Pokopan je u Beogradu, na Novom groblju.