Danilo Kiš, pisac čija djela nikada ne gube na aktualnosti

Prošla je 31 godina od kada je prerano preminuo Danilo Kiš, jedan od najznačajnijih pisaca koji je ikada rođen na ovim prostorima.

Iako su napisana u nekom drugom vremenu i o nekom drugom vremenu, njegova djela i dan danas ne gube na aktualnosti, nego naprotiv čitajući ih pronalazimo i previše „poznatih“ situacija, kroz koje i sada prolazimo, priopćeno je iz online knjižare Knjiga.ba.

Knjiga.ba je u svoju ponudu obogatila gotovo cjelokupnim književnim opusom tog pisca, koji se može pronaći u njihovoj online knjižari.

U priopćenju se navodi da je Danilo Kiš jedan od najvećih jugoslovenskih književnika, čija se djela smatraju jednima od najboljih u književnosti bivše države.

Kiš je rođen u Subotici 1935. godine u radničkoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Mađarskoj. Krajem Drugog svjetskog rata otac mu je uhićen i kao Židov odveden u Auschwitz, gdje je i ubijen. Kiševa obitelj je nakon toga odvedena u Cetinje, majčino rodno mjesto, gdje je Kiš krenuo u gimnaziju. Nakon mature upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, gdje je diplomirao opću književnost i to kao prvi diplomant na tom tek formiranom fakultetu.

Kiš je kasnije radio kao prevoditelj s mađarskog i francuskog jezika. Bio je profesionalni pisac te je vodio međunarodnu suradnju Udruženja književnika Srbije. Osim toga, radio je kao lektor srpsko-hrvaskog jezika u Francuskoj. 1988. godine postao je dopisni član Srpske akademije znanosti i umjetnosti, te je kao književnik živio u Beogradu i Parizu.

U književnosti je Kiš poznat po svojim kratkim pričama i romanima, s time da su mu zbirke priča često tematski objedinjene pa se čini kao da su roman sastavljen od naslovljenih poglavlja. Takve su njegove zbirke "Rani jadi" i "Peščanik". Kiš je napisao dva kratka romana "Mansardu" i "Psalam 44", dok je najveći uspjeh među čitateljima doživio njegov roman "Bašta, pepeo".

Druga njegova najpoznatija djela sigurno su "Grobnica za Borisa Davidoviča" i "Enciklopedija mrtvih". Ostala djela su mu "Čas anatomije", "Homo poeticus" i "Noć i magla", a posmrtno su mu objavljene knjige "Život", "Gorki talas iskustva", "Pjesme i pripjevi", "Lauta i ožiljci" te "Literatura".

U svojim knjigama Kiš je često pisao o svom djetinjstvu, ocu i iskustvu Židova u Drugom svjetskom ratu, ali i ranije.

Za svoja književna djela Kiš je dobio niz nagrada i priznanja, među kojima su najznačajniji NIN-ova nagrada za njegov roman "Peščanik", koju je dobio 1972. godine i Nagrada Ivan Goran Kovačić koju je 1977. dobio za zbirku pripovjedaka "Grobnica za Borisa Davidoviča".

Danilo Kiš umro je u Parizu 1989. godine od raka pluća, a pokopan je Beogradu.