Na današnji dan prije točno šezdeset i pet godina na zagrebačkom Ksaveru pronađeno je mrtvo tijelo srpskog i jugoslavenskog pjesnika Branka Miljkovića.
Službena istraga ocijenila je da je riječ o samoubojstvu, a vijest se poput požara proširila tadašnjom Jugoslavijom. Miljković je umro sa samo dvadeset i sedam godina, u glavnom gradu Hrvatske u koji se preselio krajem 1960. godine iz Beograda.
Bio je neokrunjeni princ tadašnje jugoslavenske poezije, slavljen i nagrađivan. Tek je u listopadu 1960. godine u Beogradu dobio prestižnu Oktobarsku nagradu, a iza sebe je imao nekoliko zapaženih zbirki poezije, među njima i onu čuvenu "Uzalud je budim", nazvanu po jednoj od najslavljenijih pjesama jugoistočne Europe, ali i zbirke "Smrću protiv smrti" i "Poreklo nade" koju mu je objavio zagrebački Lykos.
Oko Miljkovićeve naprasne i neobjašnjive smrti još se vode polemike. Raspravlja se na temu je li nesretni pjesnik ubijen ili se ubio, vješajući se o navodno krhku granu nevelike vrbe koja je rasla nedaleko kavane Stara (a neki izvori tvrde i Lijepa) mlinarica?
Spominje se u tom kontekstu i svojedobni Miljkovićev zaštitnik, pjesnik s moćnim političkim vezama Oskar Davičo. Raspreda se o mogućim ubojicama i razlozima mogućeg ubojstva pjesnika koji je, prema hrvatskom pjesniku Ivanu Slamnigu, bio nagonski samoubojica.
A i Miljkovićev zagrebački ponajbolji prijatelj, danas pokojni pjesnik Zlatko Tomičić, tvrdio je i pisao da su mu dragog prijatelja ubili muškarci u kožnatim kaputima koji su u Zagreb doputovali iz Beograda te zlosretne večeri... Danas nema više neugledne vrbe o koju je bilo obješeno pjesnikovo tijelo.
Pa čak i neki autoritativni izvori tvrde da je Miljković zapravo nađen na obližnjem Cmroku, a ne na Ksaveru. Bilo kako bilo, Zagreb se ni do današnjeg dana nije odužio mrtvom pjesniku i svojem kratkotrajnom stanovniku ni spomen-pločom ni bistom. Nije to učinjeno ni u socijalizmu, ali ni sada, u europskom zagrebačkom kontekstu.
Pjesnik i prozaik Branislav Glumac je na druženju u gostionici Pod starim krovovima u Basaričekovoj ulici javno rekao: "Branko Miljković je obožavao Zagreb, a Zagreb je obožavao Branka Miljkovića. Dan nakon njegovog samoubojstva u Društvu književnika svi su plakali. Mirko Božić, Josip Pupačić, Ivan Slamnig, pa čak i Antun Šoljan"... (Izvor: Večernji.hr)
O životu i djelu kultnog jugoslavenskog pjesnika može se pročitati OVDJE
