Američka pjesnikinja Sara Teasdale na današnji je dan odustala od života

Pjesnikinja Sara Teasdale rođena  je u St. Louisu, Missouri, gdje se školovala i živjela do 1914., kada se preselila u New York.

Živjela je prvo tradicionalnim životom, u pobožnoj obitelji. Sara je prvo bila impresionirana pjesmama Christine Rossetti koje su ostavile duboki trag u glavi mlade pjesnikinje. Ostali pjesnici poput A. E. Housman i Agnes Mary Frances Robinson također su je inspirirali.

Nakon preseljenja u New York dosta je putovala (Europa, Bliski istok). Bila je povezana s časopisom Harriet Monroe Poetry i s pjesnicima Johnom Hall Wheelockom i Vachelom Lindsayjem.

Nek' zaboravljeno bude poput cvijeta,
Il' plamena, što je presto da se žari,
Nek' zaboravljeno bude za uvijek i uvijek,
Vrijeme dobar drug je, sve nas čini starim.

Ako tkogod pita, reci da je davno
To zaboravljeno u vremena toku,
Kao cvijet il' plamen, kao tihi odjek
koraka u snijegu davnu i duboku.

Nek zaboravljeno bude

Njezin brak s Ernstom B. Filsinger bio je sve samo ne supješan pa je podnijela zahtjev za razvod.

Prva njezina knjiga, Sonnets to Duse and Other Poems, izišla je 1907. u privatnom izdanju.

Knjiga Love Songs tiskana je 1917. u pet izdanja, i nagrađena je specijalnim Pulitzerom.

Kao savijena trska
  Na žalu mora,
U surovom vjetru pjeva
  Bez prestanka;

Kao savijena trska
  Koja se opet ispravi,
I ja ću tako, neslomljeno,
  Iz patnje ustati.

Tako ću i ja, raspjevano,
  Tokom dana i noći
Moju tugu u pjesmu
  Pretvoriti.

Kao savijena trska

Knjiga sabranih pjesama, Collected Poems, izišla je posthumno (1937). Pjesnikinja je život okončala samoubojstvom.

Naime, usamljenost nakon razvoda učinila ju je ponovno ovisnicom.

Prolazeći kroz fizički i emocionalno turbulentnu fazu života, Sara Teasdale odlučila je odustati od sebe. Počinila je samoubojstvo predoziranjem drogama 8. kolovoza 1933. godine.

Kad umrem i prozračni travanj
Nad grobom otrese kosu tešku od kiše,
Prignuvši se nada mnom, ako i patiš,
Neću te voljeti više.

Spokojna ću biti, smirena ko krošnje
Opuštenih grana kada kiša pada;
Njemija ću biti i tvrđega srca
Od tebe sada.

Neću te voljeti više

Njezina je poezija bogata lirskom melodijom, čista u emocijama i iskrena u uvjerenju. Iako su mnogi kritičari smatrali da pjesme Sare Teasdale imaju naivno-djevojačku kvalitetu, postala je popularna pjesnikinja zbog svog iskrenog prikaza ljepote.

“Poznata po svojim iskrenim katrenima koji, gotovo oslobođeni slikovnosti, i sa minimalnom upotrebom metafore, artikuliraju raspoloženje, radije no traganje za univerzalnim istinama”, kaže James D. Hart (American Literature).

"No, ne treba zaboraviti da i u tom izrazu raspoloženja pjesnikinja doseže do onog što Hart naziva univerzalnim istinama. Najbolji primjer može se naći u pjesmi Sukob", napominje književnik i prevoditelj Slobodan Blagojević.

Spartanac i Sibarit
Ne prestaju u meni se borit,
Jednaki, nesmirivi, na oprezu,
Svaki svoju proklinje nemezu,
U sporom kolanju moje krvi
Od jutra do mraka od njih vrvi,
A u mraku ruše cijelu kuću.
Drhtim, dok slušam ih u svanuću;
Sad na smrt se tuku, al nimalo
Ne marim čije je truplo palo,
Tko god koga da odstrani,
Ja ću biti onaj poraženi.

Sukob