Jeste probali? Tradicionalno blagdansko jelo koje odmara stomak od teške hrane
Keške je tradicionalno jelo koje se obično priprema za Božić skoro u svim katoličkim domaćinstvima diljem Bosne i Hercegovine. Popularnije je u Bosni, te nekim dijelovima Hercegovine, kao Rama i Stolac, a dosta ljudi keške pravi više puta u godini, jer je jako ukusno i hranjivo.
Prema Wikipediji, koja se poziva na obilje literature, keškek, keške ili ćeške (turski: Keşkek, grčki: κεσκέκ), također keškag, kiškak ili kaškek, naziv je za tradicionalno jelo od piletine i variva od pšenice ili ječma.
Obredno spravljanje keškeka u Turskoj ima daleku povijest i tradiciju, zbog čega je upisano i na UNESCO popis nematerijalne svjetske baštine u Europi u studenom 2011. godine. Popularno je, navode, u Turskoj, na grčkim otocima Lezbosu i Samosu, Epiru, Siriji, Iranu i drugim zemljama.
Smatra se da i keškek i slavenska riječ kaša potječu od perzijskoga kishk i da su obje izvedenice iz sanskrtskog kashaya = piće za ozdravljenje.
Opisuju:
Tradicionalno, očišćena pšenica se „istuče” (istupa) u stupici te se kasnije kuha, nakon toga u skuhanu pšenicu stavi se iskomadano meso kokoši ili pijetla koje se kuhalo u posoljenoj vodi.
Nakon ponovnog kuhanja keške je gotovo te se ostavlja na hladno mjesto, a pri posluživanju se posoli i polije istopljenim maslacem.
Opisuju dalje kako se turski keškek priprema za vjenčanja i vjerske praznike tako što žene i muškarci zajedno kuhaju pšenicu i meso u velikim kotlovima iznad vatre, a zatim ga služe gostima. Pšenica je prethodno namočena u vodi dan prije, a piletina kuhana i očišćena od kostiju.
Homogenizacija se dobiva korištenjem velikih drvenih maljeva dok se kuha u kotlu, uz pratnju glazbe tapan bubnja i zurle, svirala od dvostruke cijevi trske. Dok se sastojci udaraju u fiksnom ritmu, dodaju se oljuštena pšenica, komadi mesa bez kosti, luk, začini, voda i ulje i kuhaju cijelu noć. Priprema je vrlo intenzivan rad i često zahtijeva stalno miješanje i temperaturu vatre. Oko podneva, najjači mladići u selu bivaju pozvani „pobijediti” keşkek s drvenim batom, dok gomila kliče, a svirači zurle izvode glazbene komade, najavljujući završavanje gulaša određenom melodijom.
Zanimljivo je neki autori taj običaj povezuju čak s poganskim vremenima, nalazeći obiteljske, crkvene, plemenske, gradske, stranačke, zanatlijske proslave, piše Božica Brkan na portalu Oblizeki.co. Smatra da je ovo tradicionalno božićno jelo Hrvata srednje Bosne, čiji se način pripreme prenosi s koljena na koljeno od turskih vremena, zaista stiglo s osmanskim osvajanjima.
Danas je tradicija kuhanja malo drugačija i jednostavnija, žitarice se koriste po želji i ukusu, pa se koriste pšenica, geršlo ili ječam. Netko to i kombinira.
U nastavku pogledajte recept i način pripreme.
Sastojci:
- 500 grama pšenice za keške (neki koriste i geršlo)
- Jedna kokoš
- Soli po ukusu
Pšenicu možete zaliti vrelom kipućom vodom u velikom loncu (barem 2-3 litra vode), dobro se promiješa, poklopi i ostavi preko noći da upije vodu.
Pile ili kokoš oprati, posoliti i skuhati.
Kad se ohladi izvaditi ga iz juhe koja se sačuva. Pile očistiti od kostiju, žilica i kože.
Čisto meso rukama iskomadati na male dijelove.
U veliki lonac (po mogućnosti s debelim dnom, ne smije zagarati) staviti pšenicu i dodati pileće meso, zaliti s malo juhe i kuhati.
Kuhanje traje 3-4 sata, miješati svakih 5-10 minuta, u početku češće, poslije rijeđe.
Ne smije zagorjeti, stalno dolijevati juhu kad ispari.
Kad je keške skuhano, a to znamo kad je smjesa gusta i povezana kao kaša, teško otpada s kuhače, posoliti po ukusu.
Možete praviti neslano keške i soliti ga pri posluživanju.
Kuhano keške držati u loncu u kojem se kuhalo. Po potrebi izvaditi količinu koja će se pojesti. Može se ugrijati u tavi s malo ulja ili svinjske masti.
Inače, kada se jede, većinom se ugrije količina koju želimo pojesti, posoli i polije kapljevinom, ugrijanom masnoćom koju smo dobili pečenjem pečenice (odojka), što je tradicionalno za Božić u BiH, a tako pripremljeno keške ima najljepši okus i miris.
Keške se umjesto ugrijanom masnoćom može preliti i maslacem ili maslinovim uljem. Može se jesti samo ili poslužiti kao prilog.
Iako se sastoji samo od pšenice, piletine, vode i malo soli okus je vrhunski, svaki kraj, svaka regija, doslovce svako mjesto imam svoj način pripreme.
