Ni u dijaspori prvomajske praznike ne mogu proslaviti bez janjetine

Naši ljudi teško mogu zamisliti prvomajske praznike bez janjetine. I pored vala poskupljenja mnogi stanovnici naše zemlje Praznik rada slave uz janjetinu i roštilj na poznatim izletištima ili u dvorištima svojih bašta i imanja.

Da naši ljudi koji žive u dijaspori teško mogu bez janjetine za praznike potvrđuje primjer od prije četiri godine kada je skupina naših ljudi okrenula čak 12 janjadi u parku Friedrichshain u Berlinu. Grupu od 150 ljudi činili su uglavnom ljudi iz BiH nakon čega je intervenirala policija i prekinula veselo druženja, a vatrogasci su ugasili vatru na kojoj su se pekli janjci.

Pročitajte još

Pojeo janjetinu u Jablanici i pobjegao: Konobar ga jurio do Banja Luke

I ove godine Bosanci u Njemačkoj okreću janjad, ali na dozvoljen način i bez intervencije policije. U našim restoranima okreću se desetine janjadi, a uz specijalitete gastronoma Belmina Čostovića janjetinu su zavoljeli i Nijemci.

U restoranu "Traditionelle Balkankuche by Belmin'' u Ehingenu kod Ulma od jutarnjih sati okreću se janjad.

Vlasnik Belmin Čostović je prije ovog restorana u Njemačkoj deset godina imao svoje restorane u talijanskom Trevisu.

''Mi za Praznik rada nemamo vremena za odmor. Imamo pune ruke posla i danas će uz janjetinu i ostale naše specijalitete uživati stotine gostiju. Ne bi imali praznog mjesta da imamo duplo veći kapacitet. Ražnjevi se uveliko okreću i svi žele našu janjetinu. Da uživaju u našem specijalitetu s ražnja poranili su Nijemci koji su rezervirali skoro cijeli restoran za sebe u jutarnjim satima'', kaže Belmin Čostović.

Uspješni 40- godišnji ugostitelj i gastronom iz Tešnja govori da ovo nije lagan posao i da je potrebno da se svako jelo priprema s dosta ljubavi.

''Mi Balkanci, posebno Bosanci poznati smo kao veliki gurmani. U mom restoranu svako će naći nešto za sebe osim vegetarijanaca. Na jelovniku se nalaze begova čorba, sarma, punjene paprike, tarhana, piletina s ražnja, teletina ispod sača, janjetina, pljeskavice, ćevapi sa kajmakom, sudžukice, kobasice… Jela pripremamo i služimo u zemljanim posudama. Pravim pekarski krumpir koji „priča 16 jezika“ i to svi jedu. Poznati smo i po našim hop hop platama za 10 ili 15 osoba. Kao šlag na kraju dolaze naše tufahije, baklave, tulumbe i hurmašice. Naravno, ambijent mog restorana je upotpunila tešanjska Gradina'', nastavlja Čostović.