Protiv Jugoslavije i protiv i Crkve, Ante Starčević je želio samo neovisnu Hrvatsku

Ante Starčević bio je jedna od ključnih figura u povijesti Hrvatske, poznat kao Otac domovine zbog svog doprinosa oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i borbe za neovisnost.​ Živio je i djelovao u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme stvaranja Austro-Ugarske te pojačane mađarizacije na teritoriju Hrvatske.

Doktorat iz filozofije

Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku kraj Gospića u obitelji katolika Jakova i pravoslavne majke Milice. Njegovo obrazovanje počelo je pod vodstvom strica Šime Starčevića, katoličkog svećenika s jakim ilirskim simpatijama. Nakon završetka Klasične gimnazije u Zagrebu 1845. godine, studirao je filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, teologiju u Senju i doktorirao filozofiju u Pešti 1846. godine.

Nakon neuspjeha u nastojanjima da postane profesor na Sveučilištu u Zagrebu, Starčević je radio u odvjetničkom uredu Ladislava Šrama u Zagrebu do 1861. godine. Postao je politički aktivan, zalažući se za prava Hrvata unutar Habsburške Monarhije. Godine 1861. izabran je u Hrvatski sabor kao predstavnik Rijeke i iste godine osnovao Pravašku stranku zajedno s Eugenom Kvaternikom.

Neovisna Hrvatska

Starčević je bio strastveni zagovornik hrvatske neovisnosti, protiveći se bilo kakvim vezama Hrvatske s Bečom ili Peštom. Njegov politički moto bio je: "Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku." Njegova stranka naglašavala je "državna prava" Hrvatske i težila stvaranju neovisne Velike Hrvatske.

Starčević je bio protivnik jugoslavenske ideje i zalagao se za samostalnu hrvatsku državu. Vjerovao je da su svi južni Slaveni, osim Bugara, u biti Hrvati. Njegova vizija Velike Hrvatske obuhvaćala je područja današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Odbacivao je pojmove "Ilirci" i "Jugoslaveni", inzistirajući na nazivu "Hrvati" za svoj narod.

Kritičar crkve

Bio je i oštar kritičar Katoličke crkve u Hrvatskoj, optužujući je za podupiranje stranih interesa i potiskivanje kulturnog života naroda. Njegov antiklerikalizam proizlazio je iz uvjerenja da Crkva ne smije utjecati na politički život i da inzistiranje na vjerskim razlikama šteti nacionalnim interesima.

Unatoč političkim neuspjesima i osobnim teškoćama, Starčević je ostao dosljedan svojim uvjerenjima do kraja života. Preminuo je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu. Prema njegovoj želji, pokopan je u crkvi sv. Mirka u zagrebačkom naselju Šestine.

Njegov lik krasio je novčanicu od 1.000 hrvatskih kuna, a njegovo ime nose mnoge ulice u Hrvatskoj i BiH