Deseci tisuća mladih u Mostaru provode dane u "igraonama": Koji su prvi znakovi ovisnosti?

"Sve osim igrica i video sadržaja njima postaje dosadno, besmisleno i glupo", upozorava specijalist traumatske psihologije Marko Romić, koji kroz Klub liječenih ovisnika o kockanju radi s ovisnicima, u razgovoru za Bljesak.info opisujući jednu od najizraženijih posljedica ovisnosti o videoigrama kod djece i mladih.

Ekrani prije prvih koraka i riječi

Iako videoigre same po sebi nisu nužno problem, stručnjaci upozoravaju kako granica između zabave i ovisnosti kod djece postaje sve tanja. Prema Romićevim riječima, djeca danas dolaze u kontakt s digitalnim sadržajem već u najranijoj dobi, često prije nego što prohodaju ili progovore.

"Nažalost, veliki broj roditelja daje mobilne telefone i tablete djeci već u dobi nešto većoj od godinu dana, kako bi ih umirili ili 'zabavili' različitim, najčešće crtanim sadržajima. Sva djeca, počevši od te dobi pa sve do ulaska u zrelije razdoblje, izuzetno su ranjiva i podložna razvoju ovisnosti o takvim sadržajima i uređajima", ističe Romić.

Koji su prvi znakovi ovisnosti?

Prvi znakovi problema često prolaze neprimijećeno ili se pogrešno tumače kao faza odrastanja. Međutim, stručnjaci upozoravaju kako su promjene vrlo jasne.

"Manjak interesa za bilo što drugo osim videoigara i video sadržaja, asocijalnost, burne reakcije kada im se pokuša uskratiti igranje ili gledanje, promjene raspoloženja, problemi sa spavanjem, neki su od najčešćih znakova da je zabava prerasla u ovisnost", pojašnjava Romić. 

Kod školske djece dodatno se javlja pad koncentracije, slabije pamćenje i lošiji školski uspjeh, što dugoročno može utjecati na cjelokupan razvoj.

"Takva djeca imaju ozbiljan zaostatak u razvoju socijalnih vještina i postaju nesposobna za stvarni život u svijetu koji ih okružuje", upozorava Romić.

Zbog mira u kući, nastaju najčešće greške

Mostarski psiholog pojašnjava kako roditelj ima ključnu ulogu i odgovornost u razvoju djeteta, a posebno upozorava kako je važno voditi računa o dobi u kojoj se djeci dopušta korištenje videoigara i o vremenu koje u tome provode. Upravo tu, a i u postavljanju granica, roditelji najčešće griješe. 

"Što se kasnije počne i što je vrijeme provedeno u igranju kraće, to je bolje za razvoj djeteta. Potrebno je uspostaviti jasne granice i ravnotežu između razumijevanja i discipline", naglašava Romić.

Najčešći problem, kako kaže, jest pokušaj osiguravanja vlastitog mira tako što se djetetu prepušta ekran bez ograničenja. S druge strane, nagle zabrane bez prethodno postavljenih pravila također mogu izazvati otpor. Ipak, rješenje vidi u jasnim, dosljednim pravilima od najranije dobi, uz strpljenje i ustrajnost.

"Ako dijete pokazuje znakove ovisnosti, uz ograničenja treba odmah potražiti i stručnu pomoć", naglašava.

Kontrola igranja uz roditeljski nadzor

S druge strane, iskustva iz prakse pokazuju kako videoigre ne moraju nužno voditi izolaciji, osobito kada se odvijaju u kontroliranom i društvenom okruženju.

Operativni menadžer franšize Friendly Fire Amer Gubeljić u razgovoru za Bljesak.info ističe kako njihovu igraonicu najčešće posjećuju studenti i tinejdžeri, najviše u dobi od 16 i 17 godina. Djeca i mladi ondje, kako kaže, u prosjeku provode oko dva sata, a rijetko koji posjetitelj boravi duže od toga.

Dodaje kako samo u Mostaru njihova igraonica ima oko 30.000 registriranih korisničkih računa, što pokazuje koliko je ovakav način zabave među mladima raširen.

"To nije prostor u kojem se provodi cijeli dan, već mjesto gdje se dolaze igrati zajedno, družiti se i provesti vrijeme u društvu", kaže Gubeljić.

Roditelji primaju obavijesti na svom mobitelu

Kako bi dodatno povećali kontrolu, nedavno su uveli sustav roditeljskog nadzora, koji roditeljima omogućuje praćenje aktivnosti djece putem obavijesti.

Roditelji tako na svoju e-mail adresu dobivaju obavijest u trenutku kada se dijete prijavi na račun povezan s njihovim mobitelom, čime imaju uvid u njegove aktivnosti.

Takav sustav omogućuje roditelju jasan uvid u to što dijete u tom trenutku radi i koliko vremena u konačnici provodi igrajući.

"Igraonica i nije toliki problem jer u svakom trenutku znam gdje je, što radi i koliko vremena provede u njoj", rekao nam je jedan od roditelja čije dijete povremeno boravi u igraonici.

Ima i pozitivnih strana

Gubeljić smatra kako videoigre imaju i svoju pozitivnu dimenziju, posebno kada potiču socijalizaciju.

"Djeca ondje stvaraju nova prijateljstva koja se teško razviju na drugim mjestima, jer dolaze iz različitih okruženja i povezuje ih zajednički interes.", navodi.

Ipak, naglašava kako se problem ovisnosti ne smije zanemariti, ali dodaje kako u kontroliranom okruženju poput igraonice, gdje je vrijeme boravka ograničeno, rizik ostaje manji.

U konačnici, stručnjaci i oni koji rade s mladima slažu se kako problem ne leži isključivo u videoigrama, nego u načinu na koji se koriste.

Dok jedni upozoravaju na ozbiljne posljedice nekontroliranog korištenja, drugi ističu kako uz jasna pravila i nadzor igre mogu postati prostor druženja, razvoja i povezivanja.

Granica između ta dva svijeta, čini se, danas više nego ikada ovisi o ulozi roditelja i vremenu koje su spremni posvetiti vlastitoj djeci.