Dogradonačelnik Malmöa hrvatskih korijena

Roko Kursar, 39-godišnji dogradonačelnik Malmöa, hrvatski vojnik, povjesničar i liberalni političar, za Index je govorio o svom životnom putu između Švedske i Hrvatske, iskustvu odrastanja u imigrantskoj obitelji, vojnom roku u Lori, politici, identitetu i odnosima dviju zemalja.

Rođen je u Malmöu, a njegova obiteljska priča snažno je vezana uz Hrvatsku. Njegova majka stigla je u Švedsku s njegovom bakom i djedom Nevenkom Brljevićem, hrvatskim političkim emigrantom koji je prethodno tri godine bio zatvoren na Golom otoku. S očeve strane obitelj potječe iz Srime kod Vodica, a tijekom okupacije fašističke Italije u Drugom svjetskom ratu bila je partizanski orijentirana.

Kursar se prvi put preselio u Hrvatsku u proljeće 1991. godine. Prisjetio se kako su se u rujnu, tijekom bitke za Šibenik, dok su tenkovi Ratka Mladića bili nadomak šibenskog mosta, njegova majka, sestra i on, zajedno s ostalom djecom i ženama iz Vodica, sklonili na otok Prvić. Ubrzo se s majkom vratio u Švedsku, dok je njegov otac kao dragovoljac ostao u Hrvatskoj s njegovom sestrom.

Drugi dolazak u Hrvatsku uslijedio je 2000. godine, kada je namjeravao završiti osmi razred osnovne škole u Šibeniku. Kako kaže, to nije prošlo najbolje, pa se ponovno vratio u Malmö. Nakon završene gimnazije, kao dvojni državljanin, dobio je poziv za služenje Hrvatske vojske.

Od Lore do politike u Malmöu

Vojni rok služio je u Lori u Splitu, a to iskustvo opisuje kao vrlo važno za vlastito sazrijevanje.

"U Lori u Splitu. Bilo je to jako dobro iskustvo, vojska mi je pomogla da sazrijem i očvrsnem. Odlučio sam ostati u Hrvatskoj i studirati u Zadru, ali nisam bio previše fokusiran na studij. Možda je problem bio u tome što sam predobro živio", rekao je.

Od Švedske je tada dobivao studentsku potporu od 300 eura, dom je plaćao 400 kuna, a obroci u menzi stajali su tri kune. Nakon što nije položio godinu, ostao je bez financijske potpore i 2008. vratio se u Malmö.

Po povratku u Švedsku, kaže, morao se uozbiljiti i pronaći posao. Prijavio se na šezdesetak oglasa, ali bez uspjeha, pa je neko vrijeme živio od socijalne pomoći. Frustracija i nezadovoljstvo potaknuli su ga na politički angažman.

Kao dijete imigranata najprije se priključio socijaldemokratima, no ubrzo je, kaže, shvatio kako to nije njegov politički put. Nakon poziva na stranačko predavanje o marksizmu zaključio je da nije marksist, nego socijalni liberal, pa se pridružio današnjim Liberalima, stranci centra i desnog centra. Ubrzo je pronašao posao u zračnoj luci u Kopenhagenu, gdje je radio četiri godine, a paralelno je ponovno počeo studirati u Švedskoj i završio povijest.

Kada danas dolazi u Hrvatsku, kaže kako ima osjećaj da dolazi kući. Hrvatsku posjećuje najmanje jednom godišnje, obično na nekoliko tjedana, a ondje je upoznao i suprugu.

Dalmatinsko nasljeđe i švedska svakodnevica

Kursar ističe kako i dalje snažno drži do dalmatinskog nasljeđa. Njegova obitelj u Srimi i danas proizvodi maslinovo ulje i vino, koje redovito nosi u Švedsku. Za Badnjak se u njegovu domu u Malmöu priprema bakalar, zimi sarma, a na stolu su često pašta-fažol i dalmatinski pršut.

Govoreći o vlastitom identitetu, kaže kako se sve ovisi o dimenziji iz koje se pitanje promatra.

"Možda bi se moglo reći da sam osobno i privatno više Hrvat, a javno i politički više Šveđanin", rekao je.

Malmö opisuje kao multikulturalan grad u kojem živi više od 180 nacionalnosti, što smatra njegovom snagom. U odnosu na njegovo djetinjstvo, kaže, grad se znatno promijenio i danas se u njemu puno ljepše živi. Dodaje kako je uvijek bio ponosan na svoje podrijetlo i smatra se hrvatskim domoljubom, ali mu je važno i da njegovi sugrađani mogu njegovati vlastiti identitet, tradiciju i kulturu.

Ipak, naglašava kako nije uvijek bilo tako. Kao dijete osjećao je rasizam i animozitet, što je kod mnogih stvaralo osjećaj nepripadanja i poticalo segregaciju. U švedskim gradovima prije pedesetak godina počele su nastajati imigrantske četvrti, što je, prema njegovim riječima, ostavilo duboke međugeneracijske posljedice.

Kada se Malmö spominje u kontekstu kriminala i manjkave integracije, kaže kako mu najviše smetaju neistine, ali i da probleme ne treba gurati pod tepih. Svjestan je da se kriminal događa i da postoji strah građana. Za njega to nije samo politička tema jer je, kako navodi, pet njegovih prijatelja iz djetinjstva ubijeno.

Ipak, ističe kako se nasilje posljednjih godina smirilo. Vrhunac je bio 2018. godine, kada je u Malmöu bilo 13 ubojstava, dok se prošle godine dogodilo samo jedno u gradu s 368.000 stanovnika. Kursar smatra kako je grad u posljednjih osam godina prošao kroz veliku transformaciju.

Hrvatska, Švedska i politička kultura

Govoreći o tome što bi Hrvatska mogla naučiti od Švedske, posebno ističe važnost učinkovitije birokracije i većeg povjerenja građana u institucije. Smatra da bi Hrvatska mogla koristiti europske fondove za reformu birokracije kroz suradnju sa Švedskom, što bi, prema njegovu mišljenju, bilo olakšanje i građanima i institucijama.

Kada govori o političkoj kulturi, poručuje da se u raspravama treba držati hladne glave i civiliziranog tona. Kritizira sukob između predsjednika Republike i predsjednika Vlade u Hrvatskoj, ocjenjujući ga nekonstruktivnim i štetnim za politički sustav koji bi trebao počivati na suradnji.

"Takve javne svađe nisu primjerene političkim elitama i imaju posljedice. To je razina Donalda Trumpa", rekao je.

Ipak, primjećuje kako se i Švedska posljednjih godina kreće prema sličnijem, oštrijem javnom diskursu. Prije tridesetak godina, kaže, političke razlike bile su velike, ali su rasprave bile konstruktivnije. Danas su stranačka stajališta sličnija zbog praćenja anketa, a retorika je povišena, svađalačka i često ad hominem.

Na pitanje bi li mu ponekad bilo lakše političkom suparniku odgovoriti "milanovićevski", kaže kako za time nikada nije osjetio potrebu.

"Uz dužno poštovanje, kad se spusti na takvu razinu, to najviše govori o samom političaru i o stanju političke klime", poručio je.

Europa, migracije i veza s Hrvatskom

Kursar smatra kako Europa mora čuvati demokratske institucije, slobodu govora i ljudska prava, ali ih istodobno stalno preispitivati i poboljšavati. Pobornik je Europske unije i jačanja europske integracije, iako je svjestan da su europske institucije često birokratske i udaljene od običnih ljudi.

Smatra da su antieuropske izjave, poput onih predsjednika Milanovića, pogubne jer slabe povjerenje građana u Europsku uniju. Po njegovu mišljenju, europske države mogu prosperirati samo ako djeluju zajedno na globalnoj sceni, uz međusobno poštovanje i razumijevanje.

Govoreći o percepciji Hrvatske u Švedskoj, kaže kako nije čuo da se Hrvatsku doživljava kao teret zbog europskih fondova. Takve komentare češće je slušao o Rumunjskoj, Bugarskoj i osobito Grčkoj u vrijeme krize. Razlog je, smatra, i to što Šveđani vole turistički putovati u Hrvatsku.

Dodaje kako Šveđani općenito vole Hrvatsku zbog turizma, sportskih zvijezda, ali i brojnih hrvatskih građana koji su još šezdesetih godina prošlog stoljeća počeli dolaziti u Švedsku u potrazi za poslom. Kao zanimljiv primjer naveo je švedskog političkog kolegu koji kupuje klijet u okolici Varaždina jer je oduševljen krajolikom i cijenama nekretnina.

Kada govori o ljudima koji razmišljaju o selidbi iz Hrvatske u Švedsku, napominje kako Švedska ima oko sto tisuća slobodnih radnih mjesta, ali i trenutačno visoku nezaposlenost. Zato, kaže, mnogo ovisi o zanimanju i stručnosti. Istodobno bi pozvao i mlade Šveđane da krenu u suprotnom smjeru i potraže sezonski posao u Hrvatskoj.

Smatra kako bi mnogima bilo korisno raditi u nekom lijepom mjestu na Jadranu, upoznati hrvatsku kulturu i ljepote te možda steći prijatelje za cijeli život. Takva razmjena, zaključuje, bila bi na dobrobit i Hrvatske i Švedske.