Tko ne zove, mrzi Bosnu!
23.11. – Ponedjeljak
Ispiru nam se mozgovi s aferom respiratori koja očito nema ni početak, a sile su se udružile da nema ni kraj. S jedne strane slušamo kako se pripremaju instaliranja uređaja po bolnicama, s druge kako su spremne optužnice. I, eto, samo što nije lupio čekić na aferu koja nas očito nije lupila po glavi. Fahrudin Solak uživa u opranim rukama, Fikret Hodžić iako mu je posao ovisio o blebetanju u mikrofone sada šuti pred ispitivačima, a Fadil Novalić upravlja entitetom kao da se ništa nije dogodilo i glupavi entitet mu daje odriješene ruke da ih zavlači u resor koji mu zatreba.
Stranke još uvijek razvlače javnost priopćenjima o uspjesima na lokalnim izborima. Svi su pobijedili i svi su poraženi. Zavisi s koje se strane svojata.
Mostar se tek zagrijava za biranje. Grad se ponovno prekopava. Kao da u mostarske oči može stati još prašine.
24.11. – Utorak
Opet oni koji nas ne pitaju kako nam je govore pred svijetom o stanju kod nas. Nitko valjda normalan, ako takvih još ima, nije ni pomislio da će obraćanje svijetu proći bez optužbi i s pogledom u ogledalo.
Jasno je da BiH stoji na mjestu jer nikada nije naučila sama hodati. Uvijek je netko morao držati tu mlitavu tvorevinu za ruku i tepati njezinim umišljenim bogovima i razmaženim robovima kako bi puzali naprijed. Do prvog prolijevanja krvi.
Naravno da je glas prema vani opet popraćen svađom unutra. Utvrđujemo da ne postoji niti jedna stvar u ovoj zemlji o kojoj se može biti složan. Čak smo uvjereni da nismo gladni isto.
25.11. – Srijeda
Kakav šamar. Svi oni koji su novom gradonačelniku Banja Luke Drašku Stanivukoviću klicali jer je zadao bolan udarac stranci Milorada Dodika, dobili su hladan tuš. Dodikov neprijatelj odjednom je postao drugi neprijatelj broj jedan jer je preglasno progovorio o prošlosti. Budućnost ionako nitko ne sluša.
Država se nateže da slavi Dan državnosti. Nefunkcionalna od glave do pete, smotana u svojoj trokutavosti, BiH je ovisna o svemu i svima. Ne može sama hraniti svoje narode, ne može se odlučiti koji su to njezini narodi, ne može osigurati posao onima koji ne mogu doći do jasli i drhti na svaki mig malo jačih veleposlanstava. Neovisna ovisnica trudi se biti država, a ne ide joj. Sudeći po mahanju praznikom, neće joj skoro ni ići.
26.11. – Četvrtak
Još jedna sapunica u režiji onih koji se busaju ljubavlju prema zemlji u kojoj je diploma državna tajna dobiva svoj nastavak. Osmica, koji se srami pokazati desetke, neće moći pristupati državnim tajnama. Pred prvim čovjekom sigurnosnog sustava u zemlji tajne nisu sigurne.
Al' što to nama znači? Pa i prvom čovjeku Federacije koji je pod sumnjom da 10,5 milijuna KM nije sigurno pred njim ni na papiru, prepušten je i dalje život. SDA, koja se svađa sa svima pa i sama sa sobom nakon šamarčine u Sarajevu, nastavlja prati ruke. Obraz nikako.
A o obrazima u pravosuđu se opet može raspravljati. Cure nove snimke, kuju se novi skandali, mreže za velike ribe šuplje su a statistike se pune strogim kaznama za drvosječe.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji, jednoj od onih gdje velikani drmaju u tehničkom mandatu, nastavlja se bezobrazna šutnja. Nitko se, naime, iz ministarstva obrazovanja nije pojavio na skupu o obrazovanju, nitko ne reagira na teške optužbe da se ljudima ne da odabrati tko će pokopati njihovog preminulog od Covida, nitko ne odgovara na optužbe roditelja da je školstvo ravno nuli niti velikani komuniciranja govore o visokim školarinama.
Oni koji su zasjeli i smješkaju se bez maski a grohotom smiju pod maskama očito smatraju da su neka druga vrsta bića a da su svi oni ispod njih obična stoka koja ne zaslužuje da joj se riječ kaže.
Počelo je otvoreno šaketanje u SDA. Obiteljski prijatelj Denis Zvizdić uperio je prstom: I prijateljica Sebija bi trebala dobiti nogu.
27.11. – Petak
Oni što ih smatraju stadom, to su i potvrdili. Crni petak pokazao je kako oni što ne mogu dignuti glas ni za svoje dijete, mogu podignuti dupe i stajati u redu pred vratima tržnih centara, butika s precijenjenom robom i svih onih prodavača muda pod bubrege uz artikle.
Osim što je stado, koje se podsmjehivalo vijestima o prosvjedima i prosvjednim šetnjama, pokazalo kako zna stajati u redu pred krpicama, a ne zna stajati niti u jednom drugom, pokazalo je kako ima strpljenja. Onog strpljenja kojeg nema kad stoji pred ambulantom, šalterom i nedajbože kazalištem.
S druge strane, vlast, koja trubi da ćemo svi pocrkati, a koja je na visokoj razini rekla da neće uvoditi mjere jer se boji bunta više nego virusa, nije sposobna poslati bilo kakvu inspekciju u ulaštene crnopetačke hramove.
Dokaz je to da broj okupljenih vrijedi samo za školske učionice i male kafanice. Ostali mogu dernečiti kako hoće, samo neka stanu u nekakav red.
28.11. – Subota
Opet po jadnoj SDA. Ponosni kadar Selmo Cikotić, ministar sigurnosti, opet će se službeno spominjati u predmetima ratnih zločina.
Bivši ministar sigurnosti Fahrudin Radončić, koji se sa SDA ljubio i razvodio kao kakav meksički sapunjaš, rekao je kako bi on bio najbolji predsjednik SDA.
U stranci se ljulja. Da bi od obiteljskog haranja strankom bio bolji lider smatra svaki drugi neispitani građanin BiH.
29.11. – Nedjelja
Opet netko priziva praznike minulih vremena. Očito je da mnogi imaju puno vremena u zemlji kojoj manjka dogovorenih praznika.
Denis Zvizdić opet galami o prijateljici s kojom je išao na haadž. Između redaka, poručio je kako je Sebija Izetbegović vlasnica misterioznog glasa koji je naredio kupovinu šuplju 10,5 milijuna KM.
Tko ne zove, mrzi Bosnu!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
