Ispit za treću utvrdu

9.11. – Ponedjeljak

Odgovorni se, koji nikad nemaju odgovora, opet ne mogu dogovoriti. Tako istodobno iz Stožera, kojeg nitko više ozbiljno ne shvaća, čujemo kako je bolnički sustav jak i da neće puknuti zbog virusa i da je slab i pred slomom.

A jaka je i volja Mostara da kopa rupu oko rupe kojoj se smijala čitava regija. Oni je zatrpaju, ona se otvori i tako nekoliko puta.

A onda je došao predizborni inat pa će se po tko zna koji put obnavljati obnovljeno u gradu u kojem se ruševine ne obnavljaju, a rane održavaju.

10.11. – Utorak

Dok se veliki umovi natežu ponovno oko toga koga treba kazniti, tko koči zemlju i tko bi naprijed i u kojem smjeru, surova stvarnost nešto je sasvim drugo.

Obitelj preminulog novinara iz Širokog Brijega u pismu javnosti opisala je kako se njihov sin i brat borio s virusom korona koji je mala maca u borbi sa sustavom.

Ono što je obitelj opisala u svojem pismu trebalo bi izazvati burne reakcije prosutih mozgova koji se znaju dičiti još samo uvođenjem mjera kojima šminkaju stvarnost. Preminuli je čekao da zdravstveni sustav pokaže ljudskost i da se ljudi sa zakletvama pretvore u ljude u bijelom a ne da u njima samo vidimo hodajuće džepove za koverte s novcem.

Mnogi kažu, a njih nitko ne sluša, da nam se brojke kojima mučimo javnost, događaju jer je primarna zdravstvena zaštita svedena na telefon. Život se onda svodi na puku sreću.

Demokratska fronta mislila je biti moderna pa je uoči izbora objavila pjesmu. Samo se palo prepjevala pa je ispalo da ljudi u BiH posla nemaju jer su lijeni. Istina je da u poslovima o kojima pjeva Komšićev zbor uživaju samo lijeni.

11.11. – Srijeda

Blamiranje s obavještajnom službom ne prestaje. Čovjek s najtajnovitijom diplomom na svijetu ostat će na čelu Obavještajno sigurnosne agencije iako je protiv njega podignuta optužnica zbog zloupotrebe položaja. Osmica Bez Desetki je, naime, izuzimao snimke nadzornih kamera kako bi njima ratovao protiv stranačkih protivnika.

Velika blebetala i skakači od ljubavi o tome šute.

Zato se Bakir Izetbegović opet poigrao brojkama i rekao kako je otvorio 105 tisuća radnih mjesta iako je rekao samo 100 tisuća. Dao je i novu definiciju mira pa je na predstavljanju granate u Bugojnu rekao kako je jako oružje novi jamac mira.

Do sada je cvijeće u cijevima bilo znak mira. No, veliki poslodavac kaže drugačije.

12.11. – Četvrtak

Još jednom slušamo prepucavanja tko to tamo slavi kojeg zločinca. Jamac mira bio bi, umjesto novih raketa, gledanje u ogledalo na svim stranama. No, mi još nismo polijepili sva razbijena ogledala.

Stranka se pak sjetila kako bi valjalo malo primiriti nakupljeni, mlitavi bijes građana. Tako je HDZ BiH objavio kako traži da se nastava što prije vrati u normalno. Naravno, stranka bi trebala znati da politika nema ništa s obrazovanjem. No, ima za navijanje u pojedinim mjerama. Sjetit ćemo se i da je politika zatražila da se hitno otvore svadbeni saloni. A onda se zaplesalo kolo.

A kolo ludila zaplesao je i Europski pokret u BiH koji je mostarskom gradonačelniku Ljubi Bešliću dodijelilo orden za uspješan i ubrzan razvoj grada. Bešlić zbog zdravstvenih problema orden nije osobno primio, a da je imalo europski, odbio bi ga jer je Grad za vrijeme njegove prisilne vladavine daleko od uspješnog i ubrzanog grada. Možda mu je brzina bila samo na putovanju ka dnu.

13.11. – Petak

Fikret Hodžić se na sudu branio šutnjom jer šutnja je glavni adut onih koji tvrde da zemlji vole više od nas koji pričamo.

Stranke vuku zadnje korake pred šutnju. Naslušali smo sve svega samo ne onoga što nas zanima.

Zdravstveni radnici u Mostaru još su jednom na ulici prozvali vladu, za koju mnogi zaboravljaju da nije ''prava'' vlada i ministra koji je najpoznatiji po oblačenju dresa na sjednici, da ne rade ništa.

Mostarski studenti ovog su puta pokušali izaći na ulice. Njih nekoliko, iako je bunt na društvenim mrežama puno veći, okupilo se ispred zgrade Rektorata na kojoj ovog puta nije bilo snimatelja. Ne bi imali što ni snimiti jer je bunt naše mladosti, te budućnosti u koju se kunemo, bio klasični pobačaj. Prepali su se mjera protiv kojih se bune.

Čak su i poziv za ostavku rektora, koji im nije odgovorio hoće li školarine biti jeftinije, izrekli bez riječi iako je to valjda trebala biti najglasnija stvar.

Prosvjedi su se izgubili pod maskama.

14.11. – Subota

Predizborna šutnja. Predizborna blebetanja na trenutak su stala. Samo još Bakir Izetbegović priča o visokoj politici o kojoj je pričao i tijekom kampanje. Jer ''veliki'' ne gledaju nisko.

Naslušalo se izborno stado svega i svačega. Nagledao se vješanja po banderama, zabavom s montažama na plakatima, burnom prošlošću kandidata i gafovima koje se viđaju samo u zemlji gdje je većina političara zalutala u politiku kako je to u BiH.

Nije stado tražilo da im netko dadne detaljan program razvoja lokalne zajednice. Ne volimo mi detalje.

15.11. – Nedjelja

S puno nepravilnosti, koje nama naviknutima na naopako, nisu nepravilne, održani su lokalni izbori. Male utvrde koje su temelji za uzimanje vlasti na višim razinama, osvajaju se i padaju.

Bakir Izetbegović i Milorad Dodik izgubili su dva najveća grada. Preispitat će, kažu, što se to dogodilo u Sarajevu i Banja Luci. No, krivca ne vide u sebi.

Dragan Čović za sada ne spada u gubitnike. Ispit za njegovu utvrdu je 20. prosinca.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.