Koji šef više voli novog šefa?

2.11. – Ponedjeljak

Bakir Izetbegović se oporavio od koronavirusa. Nije se čelnik SDA obratio javnosti povodom bolesti pa ne znamo kako je izgledala njegova borba i je li imao podršku svoje liječnice koja nije bila u samoizolaciji. Ili bračni par Izetbegović nije u kontaktu ili za neke ne vrijede pravila kao za običan svijet.

Do 17.12. ćemo vidjeti kakvog su raspoloženja SDA i HDZ BiH po pitanju izmjena Izbornog zakona. Rekao je to vječiti prosipač datuma u javnost Dragan Čović. On i Izetbegović bi do tada trebali ''imati sliku stanja'' pa bi nam trebalo biti jasnije kako ćemo birati 2022. godine. Treći as, Milorad Dodik, rekao je, jer Čović ne govori, da će Hrvati te godine bojkotirati izbore.

U BiH, kažu stručnjaci koji se ne slušaju, raste broj građana koji padaju u depresiju. ''Stručnjaci'', koje svi slušaju, kažu da ćemo ići naprijed. Valjda prema novom dnu.

3.11. – Utorak

Svijet bruji o napadu u Beču. Kod nas se nižu osude, ali se niže i jedno ali. Mi, koji smo uvijek u stanju navijanja za nešto i natezanja zbog nečega, nismo dostojni osuđivati druge jer toliko je neosuđenih repova za nama i toliko je priča o slavlju tuđe muke da je svaka nova riječ novo natezanje.

Zato nema natezanja oko predizbornih programa za lokalne izbore. Lokalni dužnosnici, od kojih neke građani vide prvi put u programima samopromocije ili u cirkusima ispraznog sučeljavanja, pričaju o svemu samo ne o stvarnim planovima za držanje u rukama najvažnije razine vlasti u zemlji.

Otkrivamo da na listama ima i poštenja. Tako je nekada presuđeni diler poručio građanima da će biti pošten i da neće uzimati sebi jer je u njegovom prošlom životu gram bio gram.

A u gramima bi se moglo vagati i zanimanje za studentski bunt u Mostaru koji je, nakon snimanja po uzoru na babaroga-režim protiv kojeg su nekada galamili snimači, ostao na šutnji prozvanih i tapkanju u mjestu onih koji kao žele bolje.

Još je manje zanimanje za kaos u pravima kad su u pitanju mjere koje nitko ne poštuje. Prva ih ne poštuje vlast jer ne želi preuzeti teret financiranja bolovanja onih koje stave u samoizolaciju. Država je, ipak, gladnija od poslodavaca.

4.11. – Srijeda

Oči onih koji nemaju pojma tko je sve ministar u BiH niti ustroj vlasti u vlastitoj zemlji uprte su u Ameriku. Trump ne želi priznati poraz i zabavljamo se tamošnjom sapunicom ne vidjevši kako su se naši balončići davno pretvorili u blato.

Prvi obavještajac u BiH, čovjek koji je svoju diplomu proglasio državnom tajnom, a stado koje prosipa pamet nad Trumpom to nimalo ne smeta, službeno je optužen. No, nije riječ o desetkama obavještajca Osmice nego o njegovim ucjenama političkih protivnika. Time se, a plitkima to nije važno, otvoreno priznalo da Osmica igra za politiku i da obavještajna služba služi za plitke političke smicalice umjesto za duboki posao činjenja ovog društva sigurnijim.

Krizni stožeri opet kleče na koljenima. Mole građane da ne izlaze, ali ih umrljane promašajima ranijih odluka i nezakonitim mjerama koje završavaju na sudu, nitko ne sluša. Zato, recimo, stožer u Hercegovini šuti iako se kuka kako su brojke ravne katastrofi.

5.11. – Četvrtak

Šefik Džaferović, kojeg u BiH nitko ne sluša i ne doživljava, ali, eto, ima eho države, iz Pakistana je poručio svijetu kako se ne bi trebalo igrati s karikaturama.

Željko Komšić je zaronio duboko u sebe i izvalio zabrinutost, koja prelazi u glupost, da opozicija i politički protivnici žele propast njegove stranke. Logično je valjda da te protivnik želi poraziti, a on, eto, moralna vertikala, nikome ne želi propadanje.

Karikatura od države ponovno je dobila izvještaj od visokog predstavnika u BiH. Valentin je Inzko uglavnom za sve loše u zemlji proglasio Srbe i Hrvate i njihova viđenja problema i rješenja dok Bošnjaci, bez rješenja, plješću glasovima uspavanog diplomate.

Priča se vrti u krug i ringišpil već odslušane mantre ponovno zahvaća zemlju. Inzko napada lidere, iako su oni sve manje vođe jer je sva manje onih koji se vode, kako natežu na svoje strane, a zaboravlja da je on nategnuo na jednu kad je čestitao bh gradovima prolazak u finale za europsku prijestolnicu kulture 2024. Naime, Inzko je tada, iz samo njemu poznatih razloga, čestitao samo Banja Luci iako je i Mostar bio u finalu. Od tada do danas nije odgovorio na upit zašto je preskočio Mostar.

Mjerila su, kako u zemlji na vagi biva, uvijek drugačija. Zato valjda, nitko ne doživljava Inzkov izvještaj, osim onih koji će dobiti tjedan dana novih tema da nas odmaknu od promašenog življenja na nižim razinama.

6.11. – Petak

Zemlja u kojoj godinama nakon izbora nisu formirane vlasti pa nasmiješeni likovi sjede na dvije stolice i donose ključne odluke u tehničkom mandatu, zabavlja se sapunicom u Americi.

Politički analitičari koji nikako da analiziraju svoj jadni život smiju se Trumpovoj želji da ostane sjediti u najmoćnijoj fotelji, a ne vide pred svojim nosom stotine malih trumpova kojima se stolica zalijepila za dupe i koji desetljećima glođu, grickaju i sišu blagajnu koju ''analitičari'' šutke pune.

Bakir Izetbegović, promaklo nam je to u moru blebetanja, rekao je u Goraždu kako je osigurao 105.000 radnih mjesta, iako je obećao samo 100.000, i da nije strašno što je 13 tisuća ljudi u koroni ostalo bez posla jer ''štete nisu velike'' i jer se ''brine o njima''. Potom je rekao da će se Goražde utopiti u Sarajevo, da mu trebaju bazeni, a onda je citirao Aliju. Utabava se put za slijepo štovanje lika i djela. Bez dijela.

7.11. – Subota

Opet nas se pretvara u babaroge iz viceva pa je Amerikancima poručeno da se uozbilje ili će biti kao mi. A mi, kao mi. Natežemo se oko toga tko je gori, a nitko ne želi biti bolji.

Inzko je održao predavanje o BiH. Rekao je kako smo zapeli u sistemu političkog pokroviteljstva i korupcije ali i da građani imaju energije. Jedno je slagao.

8.11. – Nedjelja

Natežemo se i s ismijavanjem glasača. Svečano se režu vrpce ispred trafostanica i pred metrima ceste. Sve se predstavlja velikim ulaganjem kao da građani ne shvaćaju da se svako ulaganje vrši iz džepova građana ili kreditom kojeg vraćaju građani.

Sarajevska vijećnica zasjala je u bojama Bidena. Da je Trump pobijedio, sjala bi opet. Bitno se pokloniti i birati tko to smije svijetliti.

Politički dužnosnici nadmeću se čestitkama novom američkom predsjedniku. Čović piše kako je riječ o velikom prijatelju Hrvata, a Izetbegović kako je dokazani prijatelj BiH.

Sad ćemo se natezati tko više voli novog velikog šefa.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.