Kao da su sve druge stvari o kojima su političari pričali riješene, kreće se s najavama kandidatura na izborima koji nas čekaju u listopadu sljedeće godine. Nižu se imena onih koji bi željeli zasjesti u fotelju Predsjedništva BiH, tamo gdje na sastancima netko uporno drži četvrtu stolicu i stavlja četvrti sok i četvrtu vodu na stol iako je Predsjedništvo tročlano i bezglavo.
Ramo Isak drži građane u neizvjesnosti. Ne po tome hoće li pobijediti, nego po tome hoće li se kandidirati. Nebojša Vukanović, kojem je izmakla ministarska fotelja, isto želi zasjesti u fotelju kolektivnog šefa države. Hrvatska oporba još nagovara svog kandidata da se kandidira, a HDZ BiH to ne spominje iako se čini da se već zna tko će naslijediti šefa.
Za to vrijeme, država se igra države pa se europski zakoni prebacuju u Zastupnički dom gdje se opet mjere ruke patriotizma, domoljublja, izdaje, prodaje i nemoći. Nikada u ovoj zemlji nije bilo istog pogleda prema vani ni prema unutra. Zašto bi ga bilo sada? U ogledalo se ionako nitko ne gleda.
Nepopisane građane se tješi: Sljedeći popis bit će 2031. godine. Taman da se do tad saberemo.
Dok se s jedne strane dijele otkazi onima koji upozoravaju na korupciju u svojim poduzećima, država češlja državu. Pretresa se ured premijera i ministarstvo prometa kako bi se istražili neki raniji grijesi. Bezbroj je grješnika u ovoj državi kojima nitko nije odredio pokoru. Umjesto toga, ispaštaju građani.
Sapunica oko izbora u Republici Srpskoj još traje. Iako je istekao rok za objavu rezultata, Središnje izborno povjerenstvo, poznato po svojoj brzini i odlučnosti, još nije obznanilo tko je pobjednik. Strankama je stoga dopušteno da se šamaraju optužbama za krađu i za izdaju. Biračima je svejedno. Odavno se ovdje ne vjeruje u listiće. Osim u one u kladionicama.
Sastanak o američkom plinovodu kroz Federaciju BiH završen je, kažu, jako brzo. Maleni školarci što ih je ispred sebe sjeo Veliki Brat shvatili su lekciju brzo. Amerikanci će uložiti novac, Amerikanci će dobiti koncesiju za upravljanje plinovodom, a naši će samo srediti papire. To im ionako najbolje ide. Ostaje nam tješenje pričom kako će svaka kuća imati priključak na plin.
Završena je još jedna sjednica Doma naroda. Ne treba pogađati kako.
Veselo je i u Mostaru. Proračun je prilično manji. Malo se troši, malo se ulaže. Kriza je na vidiku, samo nitko ne drži dvogled u rukama. Ili ga drži naopako.
Gradonačelnik ne krije da je razočaran politikom. Mislio je Mario Kordić valjda da visoka politika neće pasti tako nisko kako je pala u Mostaru pa na božićnom domjenku nije krio što misli.
Nije krila ni šefica odjela za gospodarske, komunalne i inspekcijske poslove. Nakon misterije od 20 dana bez semafora, načelnica kaže kako je ugovor Grada s onima koji popravljaju semafore bio istekao. Nije rekla zašto nije produžen, ali je zato prosula jezikovu juhu građanima i rekla da paze kako voze da ne bi udarili u kakav semafor pa da se onda grad muči s popravkama.
Na 136 biračkih mjesta ponovit će se izbori za predsjednika Republike Srpske. Milorad Dodik najavio je koliko će njegov kandidat imati glasova prednosti. Valjat će to prebrojati.
Državna televizija uporno piše pisma i uporno upozorava kako će se zbog besparice ugasiti. Oni kojima je u rukama daljinski ne doživljavaju je.
Javnost se zabavlja s najnovijim diplomskim skandalom. Zastupnica u Narodnoj skupštini navodno je diplomirala za četiri mjeseca. Državi to nije sporno. Sporno je može li sjediti na dvije stolice pa će se to provjeriti. No, ako je zagrijavala stolice za brzinski studij, zašto ne bi mogla sjediti na dvije?
Božić.
Čitamo božićne čestitke koje pljušte sa svih strana. Oni koji ne bi pustili obitelj pod svoj krov nego su zaslužni za obitelji pod tuđim krovovima i suncima tuđeg neba, imaju puna usta blagdanske ljubavi, razumijevanja, opraštanja i raznih poruka koje nemaju veze s njihovim životima.
A ni s našim.
Blamira se zastupnica kojoj je primarni posao ljepota. Objavila je diplomu, pa je fakultet rekao da nema ništa s tim, a onda je netko malo bolje pogledao i vidio da je diplomirala nedjeljom. U znanju je moć. Zato nam djeca ne uče.
Blamira se i dekan kojem je premalo mandata pod dupetom pa je koristio veze i vezice da našteli sebi mogućnost novog izbora. A onda ga je njegova obrana na sudu pohvalila sa silnim putovnicama. Osim one iz BiH. Uz to, izjašnjavao se kao Hrvat. Misli da mu je grijeh tako manji.
Zgriješio je, misli to pravosuđe, i Dino Konaković dok je vladao Kantonom Sarajevo pa su pokupljeni neki papiri.
Nenadu Nešiću pokupljene su nekretnine u Crnoj Gori. Zaplijenjena mu je imovina koju je stekao dok se borio za Republiku Srpsku.
Dok Amerika govori da će ubrzati poslove s plinovodom na kojem bi se trebalo početi raditi već u rujnu sljedeće godine, Rusija preko veleposlanika govori kako će Južna plinska interkonekcija Bosnu i Hercegovinu gurnuti u sukob s Rusijom. Opet smo važni.
U Tuzli prosvjeduju umirovljenici. Prosvjeduju i tuzlanski vlasnici automobila jer im grad naplaćuje parking u kvartovima. Priča je to koja se u Mostaru priča godinama, ali nitko ne izlazi na ulice. Lakše je iz protesta parkirati na pločnike. Ili trotoare – da razumiju oni koji se prave da ne razumiju.
Slučajni prolaznik, koji nikako ne prolazi, dijeli iz New Yorka nove lekcije o BiH. Zlatko Lagumdžija govori tko to treba otići da nam bude bolje. Sebe ne računa.
Hrvatska se zabavlja Thompsonom kojeg su poslušali obožavatelji pa su krenuli u prosvjed ispred zgrade zagrebačkog gradonačelnika.
Samo da naši pjevači ne krenu s političkim porukama. Bit će slomljenih čaša i krvavih ruku.
Blažena javnost zgražava se nad snimkama tučnjave u Međugorju. Čudi ih narodna muzika, čude ih šake začešljanih mladića, čudi cipelarenje na sred ceste i spora policija.
''Prolazi, sve prolazi…'', soundtrack je ovog okršaja.
Soundtrack je to i naših života u ovoj neprolaznoj tvorevini…
