Propao je još jedan pokušaj da se u Vijeću ministara dignu ruke za europske zakone i da mlitava Bosna i Hercegovina ispuže na put ka članstvu u Europskoj uniji koja nas više želi nego što mi želimo i Uniju i sebe.
SNSD je nakon sjednice poručio kako postoji uvjet da oni prihvate europske zakone i europski put. Treba, kažu, počistiti fekalije. Napokon je netko priznao da je puno toga u ovoj državi velika nužda. Najviša je politika.
Za to je vrijeme Milorad Dodik, kojem je službeno ostala prva fotelja u stranci a neslužbeno mu je u rukama još uvijek sve, šopingira u Italiji. Kažu da je otputovao službenim vladinim zrakoplovom. On će to opovrgnuti, pa će se njegovo opovrgavanje opovrgnuti i onda će priča o još jednom trošenju našeg novca prestati kao i sve do sada.
Priča se još uvijek o 30 godina Daytona. Nitko još ozbiljno ne priča o sljedećih 30 godina, pogotovo ne oni koji se kunu u vječnost ove zemlje. Mnoge ne zanima ništa dulje od mandata.
Obilježava se datum kojeg bi BiH trebala uzeti za nekakav službeni praznik jer su u doprinosu da se o njemu govori svi dali sve od sebe. Dan borbe protiv korupcije mogao bi tako biti jedan dan u godini kada se niti na jednoj razini od silnih razina u zemlji nitko neće omastiti o proračun.
Slušamo reprizni eho oko propalih europskih zakona ali i genijalnu ideju žene koju guraju za pregovarački stol s Europom. Ana Trišić Babić, članica novog tročlanog predsjedništva Republike Srpske, kaže kao bi s Unijom trebala pregovore otpočeti samo Republika Srpska. Jadna Unija što će sve slušati kad joj se nađemo za stolom.
Zukan Helez pokušava oprati ruke od svojeg prljavog jezika, a opozicija u Republici Srpskoj pokušava razbuditi javnost dokazivanjem da su izbori za predsjednika tog entiteta pokradeni. Javnost spava.
Sarajevski studenti su budni. Prosvjeduju zbog stanja u studentskom domu. Ne smiju se dugo zadržavati jer nije zdravo boraviti puno na sarajevskom zraku.
Patrioti plješću usamljenom Zijadu Krnjiću koji se s brige o umirovljenicima bacio na brige oko naplate duga Republici Srpskoj pa je odbio dati suglasnost da se otvori granični prijelaz s Hrvatskom. Patriotizam ne da onima koji su zbog njega otišli da se normalnom cestom vrate kući i onima koji bi pobjegli da pobjegnu kroz manje gužve.
BiH, u kojoj redovito nedostaje inteligencije, potpisala je europski dokument o umjetnoj inteligenciji i odluku da će hvatati korak s nekim novim svijetom. Zaboravlja potpisnica da još nije ni prohodala a kamoli sazrela za neke nove trendove.
Aca Lukas, neprijatelj s fotografije iako se svi drugi prijatelji slikaju, rasprodao je koncert u Banja Luci. Kasnije će mu biti otkazan i politika zabrane postat će još jedan vid patriotizma. Narod, koji bi da sluša Acu, ili barem gleda, nitko ne pita. Bugojanci traže ulicu za Zukana Heleza. Herojima nikad kraja.
Država bi trebala biti na nogama jer u jednoj osnovnoj školi godinama traje ''zlostavljanje, mučenje i drugo neljudsko i ponižavajuće postupanje''. No, usputna je to vijest. Važnija je analiza pregleda na Pornhubu pa se hvalimo kako smo toliko zrela država da nam je najtraženiji pojam ''iskusne starije žene''.
Dosta smo mi plaćali danak neiskustvu!
Sijevaju poruke iz Banja Luke. Prvo je hrvatski premijer Andrej Plenković pokazao da on može prijeći kroz granični prijelaz koji je blokiran uz pljesak SDA.
Onda je Dragan Čović, uz zahvale Hrvatskoj za pomoć Hrvatima u BiH, kroz Milorada Dodika pozdravio sve u Republici Srpskoj.
Onda je Bakir Izetbogović, ne iz Banja Luke, uz čestitke na blokadi graničnog prijelaza, poručio kako će sačekati s kandidaturom za Predsjedništvo BiH. Vidjet će, kaže, tko će se dati u tu utrku i koga treba pobijediti.
Budućnost nam se zagrijava pred očima.
Iako mislimo da smo najvažniji na svijetu i da smo svijetu važniji nego sebi samima, Strategija nacionalne sigurnosti, koju potpisuje američki predsjednik Donald Trump, tek nas je usput spomenula. Cijevi će se položiti i mi smo položili svoj ispit.
U nastavku priče o Daytonu, o kojem se ozbiljno priča samo izvan granica BiH, treći entitet nudi se kao rješenje. A onda nastaje problem.
Bilo kakve ideje o tome kako da Bosna i Hercegovina bude normalna i funkcionalna država ne padaju na plodno tlo. Tlo prepuno krvi ne donosi puno korisnih plodova.
Počinje vrijeme kad se uredi za odnose s javnošću, koji često šute o važnim stvarima, pripremaju za hvalospjeve o tome što je tko uradio u godinu koja je na izmaku a koja nam je izmaknula iz ruku na bilo kakav napredak.
Čitat ćemo, gledati i slušati samohvale i prosipanje brojeva i slova samo kako bi smo zaboravili na što smo prosuli još jednu godinu.
Demokratska fronta nije željela javnost držati u neizvjesnosti pa je objavila da će Slaven Kovačević biti kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH na izborima sljedeće godine.
Čovjek koji je izjavio da je svaka vrsta etniciteta problem za BiH ne vidi problem da s novim predznakom, kojeg je svojedobno obrisao misleći da Internet ne pamti, pa kreće u borbu za fotelju u kojoj mu je sjedio stranački šef.
Pred nama je godina reprize. No, prvo moramo ispratiti ovu, isto tako repriznu, godinu.
