Dok se kod nas broje samo glasovi, a pitanje je kako se broje, neki drugi nam šalju brojke o nama. Tako smo dobili podatke da je BiH zemlja s najviše smrti zbog zagađenja zraka i da smo zemlja koja bilježi najveći pad broja stanovništva. Mi se ne brojimo i ne prepadamo strašnih podataka.
Dragan Čović priznao je da bi treći entitet ali i da ga ne može napraviti, da je propala vlast na državnoj razini i da je bilo lakše raditi sa SDA. Sve miriše na staru ljubav.
Politika ozbiljno priča o tribinama, a Milorad Dodik, kojem je ukidanje sankcija razvezalo jezik čestita poraz. Lopta kod nas nije okrugla.
Uzalud nas Europa mami novcem i uzalud nam tepaju kako smo sazreli za iskorak. Zakoni koje želi Europska unija pred sobom padaju na Vijeću ministara a o pregovaraču se još nitko ne usudi pregovarati. Europski put sveo se na bosanskohercegovačko natezanje.
Europska unija govori kako nam se europski prozor zatvara. Mi ionako strahujemo od propuha.
Vijeće koje provjerava provodimo li mir zasjelo je sa strankama koje provode nemir u zemlji. Predstavnici stranaka prosipaju priče o krivcima za zastoje i lažu sami sebe kako će iskoristiti sve mehanizme da se odblokira europski put. To što lažu glasače, nikome ne smeta. Glasačima najmanje.
Mostarski studenti šapatom najavljuju kako će na ulice zbog visokih školarina. Čuda su moguća.
Ministar Zukan Helez opet se proslavlja među patriotima. Rječnik čovjeka koji sjedi na tako važnoj funkciji, onda kad ne stoji na stolovima u svadbenim salonima, ni u kafanama se više ne može tek tako čuti. Bez obzira što mislio o onima kojima šalje poruke, bez obzira koliko mislio da je u pravu i koliko se dodvoravao lajkašima na društvenim mrežama i glasačima na čudnim biračkim mjestima, Helez je trebao paziti na jezik i državu, u koju se kune, braniti odabranim riječima.
Gore od svega toga je što javnost podržava takve obračune i što se nitko nije ogradio od ulične politike. Nakon Helezove jezikove juhe uslijedit će neko glavno jelo koje nekima neće biti lako pojesti.
Država se zato dala u brigu oko fotografiranja Nasera Orića i Ace Lukasa. Sve je manje jasno tko je kriv što je na fotografiji. Je li se Naser ogriješio što je pozirao s pjevačem ili je pjevač pogriješio što se slikao s ratnikom kojem oni što analiziraju ratovanje ne smiju ni slova reći.
Stvarnost je kod nas pjesma. Tužna.
Europska unija odobrila je Reformsku agendu Bosne i Hercegovine. Progledala nam je Europa opet kroz prste i bacila još jedan novčani mamac ne bismo li se malo primirili. Nama je svejedno.
Važe se Helezovo retorično umijeće i plješće mu javnost koja tvrdi da su svi nepristojni osim pravih patriota i da patriotizam dozvoljava i traži kafanski rječnik u diplomaciji. Tko ne psuje, mrzi Bosnu.
U Republici Srpskoj izbori još traju. Opozicija tvrdi da su se prebrojali oni koji su brojali i ne priznaje poraz. Milorad Dodik, nahranjen nejakom državom više nego ikad, pokazuje da može šta hoće. Tako po svijetu vodi vršiteljicu dužnosti predsjednice entiteta i budućeg predsjednika. Vodi i sebe bez odgovora na pitanje koje mu nitko ni ne postavlja – Tko si?
Građani valjda toliko vole svoj entitet da im nije mrsko plaćati tri predsjednika.
Helezove mudrolije još odzvanjaju zemljom. Osuda iz usta onih koji trube o suživotima nema. Amerika, u kojoj se kroje nove svjetske kape, osuđuje govor, a ministar koji se ne može suzdržati u svadbenim salonima i drugim ugostiteljskim objektima kaže da ga nitko nije demantirao. Kao da demant može biti: Nisam kopile i nisam poluretardirana.
Hrane se tako naše uvijek gladne oštrice i zagrijavamo se pred oproštaj od još jedne izgubljene godine i pred ulazak u onu izbornu u kojoj nećemo imati izbora.
Galame o preustroju BiH, i to na adresama gdje se odluke mogu donositi bez puno pitanja, dolaze izvana jer se svaki pokušaj pronalaženja rješenja za ovakvu tvorevinu svodi na priču koje bi se posramio i ljepljivi šank.
Trumpu je FIFA dala nagradu za mir. Kad ne može Nobel može lopta.
Nastavlja se mlaćenje prazne slame s pričama o preustroju BiH. Prsti se upiru u silne krivce bez da se pred ogledalom bilo tko od galamdžija ne zacrveni. Oni koji godinama sjede u raznim foteljama i muzu proračune na najmaštovitije načine ne misle da su debela karika u lancu u kojem je okovan život ove zemlje.
Patriotizam i domoljublje u ovoj zemlji sveli su se na galamu protiv drugog i trećeg, a povremeno i na cijeli svijet koji nema pametnijeg posla nego sjesti i shvaćati naša neslaganja.
Sve dok nedorasli likovi svojim funkcijama rastu u svojim očima i očima onih koji mogu omastiti brke novcem iz proračuna, bez obzira kad i kako se on usvoji, bit će nam ovako.
Klikćemo jer je naš čovjek u bijelom svijetu spasio djevojčicu od nasilnika. Ne kukamo kad kod nas nitko nikog ne pokuša spasiti i još opravdavamo strah svjedoka u Mostaru koji su gledali kako ubojica proganja žrtvu.
Trojka, koja je možda maknula Milorada Dodika s pozicije, ali ne i s govornice, smišlja nove riječi kako bi opisala njegov odnos prema zemlji. Dodik je sada Bosnofob. Što je Helez, nitko ne govori.
