Patriotizmi ponižavanja i zaboravljanja

15.12. – Ponedjeljak

Milorad Dodik vraća se na staro. Najavio je da će općine u kojima se naredi ponovno prebrojavanje tužiti one koji u izbornom povjerenstvu budu glasali za tu odluku.

Samo kod nas je normalno da se sprječava provjera krađe na izborima. Zašto uopće onda bacati novac na izborni materijal? Dovoljno je da brojači naše sreće, poput Dodika, kažu kako će biti i da na miru zaplješćemo.

Plješće se i Slavenu Kovačeviću koji kreće u borbu za Predsjedništvo BiH kako bi naslijedio onog kojeg je savjetovao. Kaže Kovačević ako je Hrvat i kako to nikada nije mijenjao. Patriotizmi se ovdje svode na zaboravljanje i na ponižavanje memorije.

Za to vrijeme vode se ratovi oko toga tko je trebao, mogao i morao dignuti helikopter da se krene u spašavanje unesrećenih planinara. Službe spašavanja kažu da je civilna zaštita zabrljala nešto na papiru. Oni se brane i prebacuju loptice na niže razine. Država je ovo kojoj fali papir. Obraza nikad nije bilo.

16.12. – Utorak

Uhićeni su direktor staračkog doma u Tuzli i njegova šefica službe zadužena za ulaganje novca. Nisu radili ništa drugačije od onoga kako rade drugi maleni bogovi koji se dočepaju fotelja. Samo se čekaju nove smrti.

Stotine slučajeva tapka na mjestu. Pogibelji u Jablanici preuzeo je POSKOK i opet ćemo čekati da se sve pomakne s mjesta. No, s mjesta ne mrda smrt bebe iz Konjica, ubijanje Neretve u Bijeloj i ubijanje svega u njoj zbog hidroelektrane. Stotine slučajeva tapkaju u mjestu dok službe u pravosuđu tipkaju izvješća koja će ovu godinu predstaviti uspješnom jer je čupaju izvođenja na sud onih koji se ne mogu braniti protiv prometnih prekršaja.

Europa će pričekati. Vijeće ministara diglo je ruke za dizanje ruku o europskim zakonima. Nakon silnog uzbuđenja što nas Europa moli da učinimo korak i približimo se pregovorima uslijedila su odmahivanja rukom. Nema tog napretka zbog kojeg bismo se odrekli stoljetnih odnosa među nama. Naše neslaganje jedina je stvar u kojoj se slažemo.

Bruce Lee se vratio u Mostar. Sad će se rastjerati sve tamne sile koje su se nadvile nad gradom.

17.12. – Srijeda

Zukan Helez, koji može plesati na stolu i govoriti što želi jer mu nitko ništa ne može, kaže da je naša vojska snažna i spremna. Dom naroda pak podiže starosnu granicu za odlazak vojnika u mirovinu. Uskoro ćemo imati vojsku staraca kao da mislimo ratovati mudrošću po kojoj smo inače nadaleko poznati.

Europa za to vrijeme, briše granice za vojske kako bi lakše raspoređivala snage. Do sada su predugo čekali papire da mogu prijeći neku granicu.

Milorad Dodik ostaje predsjednik stranke. Dosadio je valjda i sudovima pa nitko ne poteže žalbu na tu odluku. Likovanja u Sarajevu su prestala. Dodik se vratio i fotelja na kojoj sjedi nije važna. Konci u rukama jesu.

Tender za izborni materijal za sljedeće opće izbore ruši netko tko uopće ne može sudjelovati na tenderu jer ne ispunjava uvjete niti se bavi onim što nalaže javna nabavka. Izborni proces kod nas je igra.

Zastupnik u Kantonu Sarajevo traži da se patriotizam pokaže tako što će škole dopustiti djeci islamske vjeroispovijesti da petkom idu na molitvu. Sudeći po tome koliko nam djeca vole škole, mogli bi svi prijeći na islam.

18.12. – Četvrtak

SDA i SDP šalju poruke iz Mostara. HDZ BiH za to vrijeme u Sarajevu održava božićni domjenak. Širile su se poruke – umotanih prijetnji drugima, neizmjerne ljubavi prema sebi i prema trošenju proračuna, brisale su se zastave, pričalo se o tuđim greškama i europskom putovanju koje nikako da počne.

Sastanči i hrvatska opozicija. Petorka se dogovorila da će napraviti program po kojem će djelovati i na kojeg će pasti potpis za koaliciju.

Škole u Republici Srpskoj dobile su prijeteći mail pa one čiji direktori otvaraju inbox zatvaraju vrata i zovu policiju na provjeru. A onda slijede silne analize tko je to napisao mutavi mail i kojem se traži milijun bitcoina za pomoć borbi za islam. Naravno, sve je to dovelo do visokopolitičkih analiza i prizemnih komentara. Djeca su radosno trljala ruke.

19.12. – Petak

Nismo vidjeli da je bilo koja razina vlasti skočila na noge i zabrinuto govorila u mikrofone o trovanju olovom u Varešu. Negdje u nekom normalnom svijetu silne bi službe, a nije da ih nemamo i ne plaćamo, i silni bi dužnosnici, a nije da ih nemamo i ne plaćamo, barem odglumili zabrinutost i priopćili, uz gutljaje flaširane vode, kako će učiniti sve da se ispitaju tvrdnje da su ljudi u Varešu puni olova.

Bombaši u Mostaru nisu tražili milijune. Bilo je dovoljno da nema nastave.

20.12. – Subota

Nakon što nas je iz Uskoplja prvo uveselio prizor slavlja državnog praznika defileom u kojem su od djece iz vrtića do komunalaca prolazili ispod balkona s kojeg su mahali općinski oci, dolazi nam vijest o inspekcijskoj akciji na tamošnjem Adventu.

Zimska čarolija je prekinuta i uslijedila je oštra reakcija ljudi na reakciju inspekcije. Netko je probao ukrasti Božić. Netko naplatiti.

Uveseljava nas priča da je zastupnica u Republici Srpskoj završila fakultet za četiri mjeseca i navodno zabrinjava nova, stara poruka Pape kako je prevelik jaz između bogatih i siromašnih.

Osjetljivi smo u ovo predbožićno vrijeme.

21.12. – Nedjelja

Najkraći je dan u godini. Utješna je to vijest onima koji broje vrijeme u ovoj nakaradi.