Prijevoz učenika u Stocu iskorišten je kao još jedan obračun nemaštovitih politika. Tako je stolački ministar zagalamio da stižu autobusi iz Sarajeva da voze djecu. Niti znamo tko bi ih platio, ni po kojem natječaju, ni koliko košta skupljanje poena preko leđa djece.
Iako su sva zvona na Gradu, priznat će iz nadležnog ministarstva da je Grad opravdano negodovao da mu nedostaju sredstva. No, to nikom nije bilo zanimljivo. Sva priča se završila tako da je jedna stranka iskoristila svoju moć da preko učenika uvjeri javnost da je moć u nečijim drugim rukama. Javnost je uvjerena. Politika je opet ispala plitka, glupa i jeftina.
Za to vrijeme lome se neka druga leđa. Islamska zajednica nastavlja rat s Gradom Mostarom koji još uvijek šuti na vladavinu fetve koja bi mogla biti proglašena i na osvajanje prostora za izgradnju Mevlane. Istodobno, netko osvaja teritorij u gradu čupajući tek posađeno cvijeće. U Mostaru cvjetaju samo pogrešne stvari.
Opet slušamo kako državna koalicija ne postoji i kako nema koraka naprijed dok ne ode Milorad Dodik. Kao da će se koračati kad dođe netko drugi.
A u Republiku Srpsku došao je brat izraelskog premijera kako bi nam pokazao na kojoj strani tko stoji. No, manje poznati Netenyahu nije znao gdje stoji jer je u Banja Luci pozdravio građane Novog Sada. Blamažama nema kraja.
U BiH, osim kriza, sve ide sporo. No, da neke stvari mogu brzo pokazao je mostarski fantom kojeg zabavlja stići za 17 minuta automobilom do Ljubuškog.
Milorad Dodik, koji se navodno poklopio ušima pred američkim lekcijama, opet govori o razmimoilaženju. Zaboravlja da se nije proslavio naredbama kad je trebalo napustiti sve državne institucije.
Možda bi liderima trebalo dati jedan mjesec prosječne plaće i jednu ratu kredita pa da vide da se u ovoj zemlji najbolje slušaju banke.
BiH će, kažu, u EU ali neće imati pravo glasa. Očito je da je očito da mi ne možemo imati jedan glas ni po jednom pitanju.
S druge strane, neki analitičari tvrde da je BiH kusur u pregovorima Putina i Trumpa. Ipak smo važni.
Skoro 80 posto mladih u BiH živi s roditeljima i najviše vjeruju vjerskim liderima. Neka im je Bog na pomoći.
Bakir Izetbegović, koji sve više iskače iz pašteta, pojasnio je u još jednom predizbornom obraćanju, kako će biti rata ako OHR ode iz BiH. Nije rekao između koga će izbiti oružani sukob, ali je potvrdio da su politike koje se vode ili one koje se vraćaju, politike sukoba a nikako politike napretka ove zemlje prema nekom normalnom svijetu.
Propao je sastanak Trumpa i Putina. Ne znamo što će biti s kusurom.
Milorad Dodik kaže da mu je dosadilo pobjeđivati. Zato mu nije dosadilo prešućivati sve što je slagao onima koji ga zaokružuju zbog onog što govori. Govoriti mu nije dosadilo.
Nije dosadilo ni Muftijstvu mostarskom koji se prepisuje s Gradom Mostarom. Sve se na kraju svodi na krugove i zaokruživanje.
Zaokruživanje nema u Republici Srpskoj. Izgalamljeni referendum je prešućen. Prešućena su i druga brojna povlačenja. Izgleda da je bila vruća jezikova juha.
Naslušali smo se priča kako stranci koji nas nadziru moraju otići iz ove zemlje i pustiti nas da sami odlučujemo o sebi. A onda iz Republike Srpske dolazi vapaj strancima da nadgledaju izbore.
Zavapila je to Željka Cvijanović koja je pogazila sve one galame da nam ne trebaju stranci i šefove tvrdnje da izbora neće biti.
Pomjerene su kazaljke. Mi se nismo pomjerili s mjesta, samo smo dobili sat više vremena života u kaosu.
