Ne trzaju istrzana javnost i zategnuta vlast na sve više vijesti o gašenju tvornica i pogona i neizvjesnim sudbinama radnika a samim time i njihovih obitelji.
U izbornoj godini o velikim problemima govori se šapatom i ne smije ništa pokvariti mazanje očiju.
Dom naroda, simbol bosanskohercegovačkog cirkusa u kojem političari tvrde da štite nacionalne interese a ustvari se stranke natežu za resore i nadležnosti, lako je prošla odluka da se onima na državnim jaslama podigne plaća. Iako ta odluka nailazi na osude površne javnosti i nabrijane oporbe, činjenica je da je slabljenje države izvođeno preko plaća onih koji su uposleni u državnim institucijama. Tko malo bolje pogleda, vidjet će da su neka ministarstva prazna jer nitko neće da radi za mizeriju. Čudi samo kako veliki branitelji ne prenošenja nadležnosti i ovog puta nisu rekli da su protiv jače države. Zato su protiv ukidanja trošarina na gorivo. Oni ionako ne idu na benzinske.
Zato drugi cirkus, Vijeće ministara, odbija donijeti odluku o čeliku kojom bi se spasila željezara u Zenici. Prljava industrija mora se ugasiti kad-tad. No, nategnuti umovi ne razmišljaju unaprijed.
Prva dva imena HDZ-a BiH, Dragan Čović i Darjana Filipović, valjda buduća kandidatkinja, sjeli su s čelnikom Islamske zajednice. Prioritet su odnosi Hrvata i Bošnjaka za dobrobit BiH. A onda iz Mostara i Stoca slijede vijesti kako je sve prioritet osim dobrih odnosa.
Filmske scene na cesti kraj Mostara opet su pokazale kako su se stvari otele kontroli i kako nam na naplatu dolazi pumpanje bez razloga. Napadači su se dali u potjeru za vozilom, vozilo je u bijegu udarilo u drugi automobil a onda su napadači ubacili zapaljene baklje u proganjano vozilo. Srećom, nitko nije mrtav i srećom policija se dala u akciju. Padaju napadači. Napadnuti neće ništa da kažu.
Da je netko u ovom napadu ubijen, kao što je netko mogao biti ubijen u ranijim napadima u Mostaru kada su se u lokvama krvi ljudi ostavljali na ulici ili cesti, odgovornost bi snosili i oni koji pumpaju zbog svojih političkih i vjerskih ciljeva i oni koji im odgovaraju na to. Oni koji u političkom natezanju - jer političke mudrosti nemaju – potpaljuju vatre, jednako su krivi što mladost jedinu budućnost vidi u filmskim akcijama napadanja onih drugih.
A onda politike odglume zabrinute face dok ispod stola trljaju ruke vjerujući kako će u izbornoj kampanju svakako dobro doći zbijanje redove. Oni nas kao napadaju, a mi se kao branimo. I tako ukrug.
Mostar se zabavlja razbojništvom u prodavaonici u kojoj je heroj postala žena nakon što je naoružanog muškarca, i to poslije tučnjave i pucnjeva, jednostavno izbacila vani.
Zabavlja se javnost i analizom snimke osuđujući nekome poznatog pjevača što je pobjegao bez da pokuša pomoći.
Onda se netko krenuo zabavljati kako je politika izbacila video u javnost i da je ženi ugrožena privatnost iako je žena, kojoj treba skinuti kapu za hrabrost i dati povišicu, dobrovoljno gostovala u medijima.
Nitko se ne zabavlja što pravosuđe gmiže u stvaranju boljeg i sigurnijeg društva.
Ukratko, žena je hrabra, politika je glupa.
Malo je našem društvu kada 600 radnika štrajka glađu. Važnija je vijest o pečenoj jaretini na putu za Cardiff.
Bakir Izetbegović, povratnik u eter a po svemu sudeći i povratnik na izbornu listu, najavio je kako će se nešto opasno dogoditi u Banja Luci. Nije želio reći što. Baš se u ovoj državi izgovorena riječ olako shvaća.
Nesretnu državu pomazila je sreća. Bosna i Hercegovina pobijedila je Wales na jedanaesterce i izborila finale doigravanja za nastup na Svjetskom prvenstvu. Osim o novoj šansi da se BiH napokon dočepa Svjetskog prvenstva, brižna javnost razglabala je o starcu koji je molio na tribinama. Čak je navodno dobio i poziv da dođe u Zenicu u VIP-loži moliti za prolaz protiv Italije.
Srećom, nitko se nije sjetio da ga angažira da moli za poteze vlasti kako bi ublažile posljedice divljanja cijena goriva.
Ustavni sud, kojeg nitko ne sluša i koji pokazuje koliko smo nejaka država, donio je niz odluka. O odlukama će se, umjesto njihove provedbe potom voditi silne polemike i opet ćemo slušati utakmicu beljezganja tko to tamo gradi a tko ruši državu.
U Domu naroda nastavlja se cirkus. U Republici Srpskoj, koja se zadužuje i šuti, nema novca za povećanje plaća onima koji prijete štrajkom, ali ima mazanja očiju da će se građanima vraćati 10 feninga za litar kupljenog goriva. Treba, dakle, naliti 35 KM goriva, da vas na blagajni dočeka marka.
Središnja državna banka najavila je kako će inflacija rasti. Upozorila je kako slabo proizvodimo a puno kupujemo i kako bi kamate mogle rasti. Na sve to oni koji upravljaju našim životima šute. Šute, jer ne znaju što reći, a još manje što uraditi.
Mostar kao da je sveti grad. Prvo je mostarski biskup održao predavanje političarima s hrvatskim predznakom. Govorio im je o tome kako, ako već izbjegavaju domaće zakone, postoje zakoni koje neće moći izbjeći. Ponizno su ga slušali oni koji su strateški zauzeli mjesta u prostoriji. Da im je biskup rekao onu biblijsku 'Tko je zadnji, bit će prvi' svi bi se gurali u zadnje klupe.
Potom je glavni mostarski političar, mostarski muftija, zatražio od vlasti da provjeri papire za sve bogomolje u gradu. Ne tako davno bilo je velike galame kad su mediji pitali za neke papire.
Sad je valjda prošlo dovoljno vremena da se tema ponovno otvori i da se započne još jedno prepucavanje u Mostaru. Bog se ionako moli radi fore.
Srbija je na izborima. Umjesto da sijevaju glasovi, sijevaju sjekire.
Trump je najavio da je Kuba sljedeća, kao da nismo svi sljedeći od njegovog ''sljedećivanja''.
Kazaljke su pomjerene. Ukrali smo sat vremena životu u ovom kaosu gdje vrijeme stoji.