Nikad se nisu u izbornim godinama ovoliko raskidali politički brakovi kao ove godine. Zaigrali su se naši dužnosnici, iako nedorasli visokim politikama, i zagledali u globalna natezanja pa su se krenuli tužakati i raskidat partnerstva kao da ih neće tražiti već nakon prvih prebrojanih i natrpanih glasova.
Puklo je između Dragana Čovića i Milorada Dodika zbog obilježavanje obljetnice brigade HVO-a koja se do sada sasvim nečujno obilježavala. Prijatelji su postali neprijatelji, pobjednici poraženi, poraženi pobjednici i zatalasala se još jednom politička scena. Pokazat će se ipak kako je sve bilo još jedno prljanje javnog prostora prljavim jezicima koji nam se belje a da mi to i ne primjećujemo.
Belji se Republici Srpskoj i njezin vrh. Pa se tako, poput djece kojima se ne sviđa kako je igra krenula i kad su pročitali malo bolje pravila igre, Vlada RS-a samorapustila da bi se onda samosastavila i odigrala još jednu predstavu. Treći put ustoličivanje Save Minića za čelnika Vlade cirkus je kakav se rijetko viđa i u zemlji kao što je BiH.
Tajna svega je, a to ne zanima birače, da Minić mora biti što čišći pred međunarodnom javnosti jer RS kreće u zaduživanje pa da ne bi bilo nekakvih problema.
Problemi su pobrisani i u Mostaru gdje su sindikalci zdravstvenih radnika, koji su rekli kako neće popustiti, potpisali kolektivni ugovor s Vladom HNŽ-a koja je rekla kako neće popustiti. Nakon mjeseci mržnje u kojima su patili oni kojima je trebao zdravstveni sustav, rodila se ljubav. Još samo da ozdravi sustav…
Cijene goriva divljaju. Divljaju i državni zastupnici. Dio njih izglasao je da država ograniči marže i da primiri cijene. Dio njih kaže da to država ne smije. Svi računaju na glasove zadovoljnih birača.
Predstava je odrađena. RS ima novu Vladu a građani su dobili poruku od uvijek glavnog. Milorad Dodik poručio je građanima da malo prištede. Sad je jasno tko se rasipa i tko ne lijeva gorivo svojim novcem.
Republika Srpska rezolucijom je osudila mržnje iz prošlosti. Mržnje iz sadašnjosti ne spominje.
Europa je sjela pa nam rekla da ne napredujemo. Ma hajte, molim vas.
Na dan potpisa Washingtonskog sporazuma, 32 godine kasnije, potpisana je deklaracija u kojoj se traži prekid zlonamjerne kampanje protiv Bošnjaka i zabrana tvrdnji o sukobu civilizacija u ovom našem neciviliziranom trokutu.
Bosna i Hercegovina je zemlja mirenja na papirima.
Dok mi glođemo svoje stare političke teme i ne mrdamo s mjesta, i naši susjedi se prepucavaju raketama, budućim ciljevima i prošlim grijesima. Mi se, osim grijesima, nemamo čime pohvaliti. Nemamo ni raketa ni budućih ciljeva.
Država se odlučila na skenere za sljedeće izbore. Odabrala je skuplju ponudu. Izbore ćemo opet skupo platiti.
Nekadašnjeg prvog obavještajca, Osmicu, kojem nisu mogli naći desetke u indeksu, sada ne mogu naći ni na popisu studenata. Tko će nam vratiti izvarane godine?
Cijene goriva opet rastu. Objavljuju se podaci i da je proteklog mjeseca život bio skuplji. Šutimo i plaćamo. Podaci kažu da smo u sredini kad je u pitanju sreća u odnosu na zemlje bivše, nesretne države. Radujemo se jer su oni pored nas nesretniji. To je naša provjerena sreća.
Javni servis se javno izblamirao. Dobila je Federalna televizija tortu od ljubitelja slatkog, Rame Isaka, i time se javno pohvalila u Dnevniku. Vrijeme je da netko pošalje ćevape.
Svijet i dalje luduje. Amerika i Izrael ne odustaju, Iran uzvraća. Svjetska ekonomija kreće s patnjom i pitanje je kud će nas odvesti igre bez granica.
Umro je Chuck Norris. Svijet tek sad nije siguran.
Vidovite usne Srbije kažu da je Treći svjetski rat već počeo. Aleksandar Vučić opet govori kako je on bio u pravu.
Cijene goriva lagano, ali sigurno, dižu u nebesa i sve ostale usluge. Država, koja ne može zaštititi svoje građane, dok sve zemlje svijeta kreću u akcije spašavanja džepova i ekonomije, zove se Bosna i Hercegovina. I, po pitanju brige za one koji čine tu zemlju, nije ni država.
Uzavrelo na tribinama, uzavrelo na ulicama zbog grafita. Nekim borcima za neke ciljeve trebalo bi reći da je gorivo skuplje nego jučer.
