Kako se lako prihvatiti narativa

Išao sam četiri godine u školu u kojoj smo učili, primjerice, nulti govor. Danas to djeca svladaju čim odu na prvu konferenciju za medije, a ja nerijetko svoje priloge iz dnevne politike mogu sastaviti od tekstova iz ladice, od tekstova s clouda (oblak je samo nečiji tuđi kompjuter, znam).

Problem je što, kad svoje političko djelovanje utemeljiš na nultom govoru, to i ostane tako. Bez rezultata, bez pomaka. Aludiraš na probleme, nikad ne nudiš rješenje. Svi se mi možemo uhvatiti za vratove oko Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, a zašto ne onda tuten i Bosanskog narodnog pozorišta Mostar, i svi se mi možemo pozabaviti Mevlanom, a ako ja već ne želim u centralnoj zoni grada Katehetski centar, onda ne želim ni Mevlanu.

Tu želim kulturni i sportski, turistički sadržaj, da dočekujemo goste, da šaljemo sliku gostoprimstva iz Mostara. A ako ću ja trebati stati s ispijanjem kave na svako zvono i svaki ezan, nije mi to onda ta poruka gostoprimstva. Neš tako navaćat turiste. Pragmatično.

Da mi imamo neku Aja Sofiju, ali eto i tamo više ne možeš, a da se ne izuješ, nije ni to u duhu svjetske baštine. Da mi imamo Sagradu Familiju, ali eto i nju završavaju, izgubit će onu čar 'nikad završene'. A kako to da mi danas, u eri umjetne inteligencije i putovanja u Svemir, što to mi epohalno vjersko da izgradimo, a da nekome oduzme dah. Dakle, ništa od turizma.

No velim, narativa se lako prihvatiti i svađati. A mi to ne zaslužujemo, naša djeca još manje.

Lepi auti lepo gore

Primjerice, prije nekoliko dana SuperB Mariju izazvalo požar pred zgradom. Graknuli svi kako se nameće neki narativ mržnje prema gradonačelniku, prema Hrvatima, padala priopćenja, saopćenja, zaopćenja, naopćenja, nadopćenja, naracija išla u titlovima, praktično nitko osim Ministarstva Unutarnjih Poslova nije htio stati pred mikrofon, nego se papirom i bitovima napucavali, rafalnim priopćenjima trtrtrtr...

Zamrzismo učas mi Hrvati Bošnjake, Bošnjaci Hrvate, Srbi su imali slobodan dan, mogli su se bavit migrantima ili ne znam... Svi, u redu, skoro svi smo zaboravili pitati što automobil Grada Mostara radi na parkingu ispred neke zgrade. Teren izvan radnog vremena možda?! Je li, kad sam pročitao prvi naslov, baš sam kao neki od vas pomislio, šta, zapalilo opet Vijećnicu?!

Ovim putem moram izraziti sve pohvale policiji, sve ono što žugam na njih, neka se ne uvrijede, ovih pola što ih uvijek ističem da pola samo radi, bome svojski rade svoj posao. Nemoj slučajno da bi ih netko pomiješao s onom polovinom što dila drogu i podvodi curice prostituciji. Cure i momci, svaka vam čast, vi ste naši heroji u plavom, radujem se angažiranju većeg broja vas vrijednih i poštenih policajaca, koji ne tuku susjedstvo ni komšiluk, koji ne zivkaju curice iza ponoći i slično. Svaka vam čast na izvrsno urađenom poslu!

Neka institucije uvijek ovako rade svoj posao, jer koliko li je ono sati prošlo, 48 sati, ne znam... Otkrilo se da ga je naš zapaliJo. Superba to jest. Ne daj Bože SuperB Marija.

I šta će sad, jadni gradonačelnik koji je izgubio narativ žrtve, pokušao skrenuti temu, opaliti po kolegama novinarima, što ga razotkrivaju oko upitnih tema, tipa solarnog grijanja i tako... Nemamo mi ništa protiv obnovljivih izvora električne energije, ali nije ekološki posjeći makiju s brda da bi turio tone i tone željeza i cakla na gol kamen. Isto kao što nije ekološki izbetonirati riječne kanale pa praviti ctruju, umjesto da se tu za Mostar boriš, moj SuperB Mario, da se tužiš s Dodikom što će opustjeti Mostar kroz koje desetljeće, bit će mostar k'o Gaza City usred izraelske invazije... Pa da, bolje udariti po novinarima. Narativ, dabome. Tako i Plenković udari po Avdi Avdiću.

Habit nije štit

U Hrvatskoj izbodena časna sestra. Makar nešto nevoljko idem k misi, imam neizrecivo poštovanje prema svećenstvu i redovnicama, dok se god radi o pitanjima religije. Samo nemojte da svećenici govore ženama šta će radit s onom stvari, da su se ikad ženili, znali bi da to nije pametno. Ženi mensplejnat/muškobjašnjavat. Nego petljaju se gdje im nije mjesto, dabome. Ostalo, razumijem i poštujem.

I znači izbolo je. Nekakve šture vijesti krenule, ne zna se točno gdje, jest ovdje, nije ovdje, časna došla ošla... Nekako mi se novinarskim iskustvom sve to učinilo nategnutim i da vam budem iskren, nisam reagirao. Često tako odbijem reagirati na prvu vijest, jer nerijetko je 'zaključena' iz djelomičnih informacija, a i... ne radim na portalu pa da mogu popraviti. Ja kad nešto kažem, nema jedenja govana na kašiku unatrag.

Ali su zato dušebrižnici krenuli s osudama, migrant je ubo, vikao Allahu Ekber... Nekako mi se sve činilo čudnim, koji je to povod nekog lika koji je prepješačio pola planeta, iz Afganistana, Sirije, Pakistana, Butana, Nepala, i da sad ovdje sretne miroljubivu časnu sestru i sebi zapečati sudbinu jednom zauvijek. A dobio konačno šansu da izgradi čestit život, daleko od rodnog doma.

Na kraju se ispostavilo da tu svačega ima, i nimalo sretna ni jednostavna situacija nije, samo pokazuje koliko činimo zla što psihičke slabosti ne dopuštamo psihijatrima da liječe, nego se sve drži zatvoreno u zidove oivičene krunicom, Biblijom, tespihom i Kur'anom.

Sjećam se kako su graknuli, evo i na mene u masi, što sam reagirao na vijest srčekom onim podrška... gdje smo sad, što sad ne urlamo femicid. Pa... čekali smo potvrdu, to nije bilo kao neki dan mladu djevojku po kvartu da goni budala s pištoljem u ruci. Ovdje ni svjedoka ni bilo čega.

Sad bih molio da svi dušebrižnici, koji su se tako brzo zaletjeli da graknu na migrante, koji jako dobro znaju što žena treba činiti s onom svojom stvari i koji jako dobro znaju benefite klečanja... e sada fino da zauzmu zdrav stav da se psihički problemi liječe kod doktora, a ne u ispovjedaonici. Onaj komu ispovjedaonica pomogne, taj nije psihički labilan, nego je bolno tužan, razočaran, umoran... i vjerujte meni, ako ikome, to ne liječe bobe krunice, nego isključivo antidepresiva i sličnoga.

Nego, za kraj, da ostanem ipak ne predug... Zamislite se malo, ovi što vam nude narative, i izvlače narative za svaku prigodu... misle li vam oni dobro?! Jer evo u Srbiji i Hrvatskoj imamo već mjesecima mjesta za zdrav narativ, za pravnu državu, za zemlju otriježnjenu od partizana i ustaša... ali svi se hvataju baš narativa državnih neprijatelja, a nitko pravog, istinskog problema. Možda to zdravstveno i seksualno obrazovanje stvarno treba ući u kurikulum, pa zašto ne i poglavlje o vjerskim pogledima na isto... ali da ne govorimo ženama što trebaju činiti sa svojim bilo kojim organom, bilo onim na ramenima ili među nogama... znaš, strah me da umjesto da odu liječniku ne uzmu same nožić u ruke. A to, vidite, uvijek završi porazno.