Turčenje: Umjetnička sloboda po mjeri ratnih veterana

Da se, recimo, predstava zove „Šestorica protiv Srbije“, pa da je Ministarstvo spoljnih poslova te države preko svog diplomatskog predstavništva u Sarajevu zatražilo zabranu izvođenja, sasvim je moguće da bi veterani Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao i različita, bošnjačka udruženja žrtava rata, u zvaničnom saopštenju kazali: "Narodno pozorište dokazalo da je Sarajevo slobodan grad. Samo slobodno pozorište dokaz je slobodnog društva. Da bi društvo moglo kultivirati i razvijati demokratiju, nužno je njegovanje kulturnog pluralizma, kao i različitih ideja i stavova”.

A da se, recimo, predstava zove „Šestorica protiv Hrvatske“, pa da je Ministarstvo vanjskih poslova te države preko svog diplomatskog predstavništva u Sarajevu zatražilo zabranu  izvođenja, sasvim je moguće da bi veterani Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao i različita, bošnjačka udruženja žrtava rata, u službenom priopćenju kazali: "Narodno pozorište dokazalo da je Sarajevo slobodan grad. Samo slobodno pozorište dokaz je slobodnog društva. Da bi društvo moglo kultivirati i razvijati demokratiju, nužno je njegovanje kulturnog pluralizma, kao i različitih ideja i stavova”.

Manifestacija turkofilske svijesti

Predstava se, međutim, zove „Šestorica protiv Turske“, a njen autor, sjajni dramski pisac s Kosova, Jeton Neziraj – za kojeg je bivši ministar kulture Sjeverne Makedonije, Robert Alagjozovski, kazao da je stvarni nasljednik veličanstvenog, prije nekoliko godina preminulog Gorana Stefanovskog – je, osvrćući se na pokušaj Ambasade Republike Turske da zabrani izvođenje ovog komada, kazao: "Narodno pozorište dokazalo da je Sarajevo slobodan grad. Samo slobodno pozorište dokaz je slobodnog društva. Da bi društvo moglo kultivirati i razvijati demokratiju, nužno je njegovanje kulturnog pluralizma, kao i različitih ideja i stavova”.

U Koordinaciji boračkih udruženja Armije Republike BiH se, u načelu, slažu s Nezirajem, ali… Iza ali, naravno, ide manifestacija kolonijalne, turkofilske svijesti koju dio bošnjačke javnosti demonstrira čim se ukaže dobra prilika za turčenje i svođenje vlastitog naroda na slučajni ostatak okupacije iz davne prošlosti.

„Ovaj čin nije samo politički neprihvatljiv, već i kulturno štetan, jer naša zemlja ne smije biti mjesto za promociju netrpeljivosti i neistina, posebno u odnosima s našim prijateljima koji su nam kroz cijelu historiju pružali nesebičnu podršku. Iako organizatori ove predstave pozivaju na 'umjetničku slobodu', smatramo da se u ovom slučaju ne radi o umjetnosti koja doprinosi kulturnom uzdizanju i društvenoj koheziji, već o pokušaju manipulacije javnim mnijenjem u političke svrhe. Umjetnost, iako slobodna, ne smije služiti kao sredstvo za poticanje mržnje, nesloge i političkih podjela, posebno u trenutku kada Bosna i Hercegovina treba sačuvati svoj međunarodni kredibilitet i stabilnost. Turska nas je ponosno podržavala u najtežim trenucima naše borbe za opstanak, i nikada ne smijemo zaboraviti tu nevjerojatnu solidarnost. Danas, kada se Bosna i Hercegovina suočava s prijetnjama unutrašnje destabilizacije, Turska ostaje ključni partner na međunarodnoj sceni, s kojim dijelimo zajedničke interese, vrijednosti i historijske veze. Ove veze ne smiju biti narušene ni na koji način, a predstava koja sadrži elemente političke propagande protiv našeg bratskog naroda u Turskoj je apsolutno neprihvatljiva. Nadalje, želimo jasno i nedvosmisleno poručiti da nećemo dopustiti relativizaciju borbe Armije RBiH. niti osporavanje uloge rahmetli prvog predsjednika Alije Izetbegovića, koji je bio ključni lider u našoj borbi za slobodu i opstanak Bosne i Hercegovine. Takvi pokušaji imaju samo jedan cilj: podijeliti naš narod i obesmisliti njegovu borbu za slobodu. Takve tendencije moraju biti zaustavljene na svakom koraku. Ako odgovorne vlasti ne poduzmu konkretne korake, pozivamo sve članove boračkih udruženja, porodice šehida, ratne vojne invalide, demobilizirane borce i sve patriote Bosne i Hercegovine da se priključe masovnim protestima, koji će biti organizirani u narednim danima. Bosna i Hercegovina je naša domovina i mi ćemo je braniti svim sredstvima, jer je sloboda koju su nam iznad svega darovali naši šehidi i borci Armije RBiH neizmjerno vrijedna“.

Paradoks tolerancije

Svašta su, kako vidimo, naškrabali ratni veterani u službi Stranke demokratske akcije – čiji je predsjednik, Bakir Izetbegović, godinama čekao sastanak sa bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, da bi ga, kada su se konačno sreli, potrošio na hvalospjeve Recepu Tayyipu Erdoganu i njegovoj AK partiji – i usput dobili podršku udruženja žrtava rata, ali i SDP-ovog ministra odbrane Zukana Heleza koji je i ovu priliku da ispadne duduk iskoristio da pokaže koliki duduk može biti i zašto bi njegov izbor za predsjednika Socijaldemokratske partije BiH bio poguban za tu političku organizaciju.

Teško je, ako je uopće moguće, reći šta je gluplje u veteranskoj pismenoj vježbi na više tema – od umjetničkih sloboda, preko odnosa BiH i Republike Turske, pa do pozivanja na odbranu domovine od teatarskog komada – a šta preciznije pokazuje kako u praksi funkcionira ono što je austrijsko-britanski filozof Karl Popper nazvao paradoksom tolerancije.

Neupitno je, naime, pravo dijela veterana Armije BiH da o predstavi „Šestorica protiv Turske“ ili ukupnom repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu misle i kažu šta god hoće, ali je itekako upitno njihovo pozivanje na zabrane, garnirano prijetnjom masovnim protestima na kojima će oni, braneći već nešto, definirati i granice slobode, ovoga puta umjetničke, a već sutra ko zna koje.

„Neograničena tolerancija mora dovesti do nestanka tolerancije. Ako ne budemo spremni braniti tolerantno društvo od napada netolerantnih, tada će tolerantni biti uništeni, a s njima i tolerancija“, pisao je Popper još 1945.

Punih 80 godina kasnije, Narodno pozorište Sarajevo je izvedbom predstave „Šestorica protiv Turske“ uradilo upravo to: stalo u odbranu tolerantnog društva, ne zanimajući se za to odakle je došao poziv na zabranu, dok je puna sala pokazala kako je „samo slobodno pozorište dokaz slobodnog društva“ koje između navodno ključnog partnera i, jednako navodno bratskog naroda s jedne – ko god bio i partner i brat - te visoke estetike i umjetničke slobode s druge strane, nepogrešivo bira ispravno.